



Abnormalni kolposkopski nalazi su:
-
Acetobijeli epitel
zadebljani je i lagano izdignuti epitel unutar TZ koji pokazuje izrazito pozitivnu octenu reakciju (acetobijeli epitel unutar TZ), što znači da se nakon premazivanja cerviksa 3-5% octenom kiselinom prikazuje bijeli epitel, područja visoke gustoće jezgara. Premda se to može dogoditi i u slučajevima nezrele metaplazije, općenito gledajući što je acetobijela promjena "gušća", to je promjena brže uočljiva, a što epitel kroz dulje vrijeme zadržava promjenu, to je za očekivati jaču intraepitelnu leziju. Jodna reakcija je negativna.
-
Mozaik
označuje žarišno prisustvo svijetlih poligonalnih polja međusobno odvojenih tankim crvenim linijama (mreža sitnih kapilara saćastog izgleda). Slika mozaika nastaje nakon urastanja atipičnih stanica u dublje slojeve, pri čemu se epitel gura u vidu šapica u vezivno tkivo strome.
-
Punktacija
predstavlja žarišno prisustvo finih crvenih točkica na površini pločastog epitela. Karakteristična slika nastaje usljed tankog epitelnog sloja i mnogobrojnih papila vezivnog tkiva koje sadrže krvne kapilare koji se pružaju gotovo do same površine epitela. Slika nastaje nakon odbacivanja orožalih slojeva kod leukoplakije, pri čemu ostaju vidljive papile s kapilarima
Prema brzini i intenzitetu nastupanja reakcije nakon premazivanja cerviksa octenom kiselinom ili jodnom otopinom, kolposkopski je moguće razlikovati dva tipa lezija:
- lezije slabog karaktera, "minor changes" ili G1 kolposkopske lezije i
- lezije grubog karaktera, "maior changes" ili G2 kolposkopske lezije.
Nježno acetobijeljenje, nježni mozaik i puntkacije, kao i geografski rub kolposkopskih lezija odlika su G1 ili kolposkopskih lezija slabog karaktera ("minor changes").
Brzo nastupanje acetobijeljenja i grubi acetobijeli epitel spadaju u G2 kolposkopske lezije ("maior changes").
Ovdje spadaju i grube punktacije, grubi mozaik, prominentni otvori žljezda, izdizanje rubova lezija poput grebena – "ridge sign" i jasne granice između različitih lezija – "inner border sign".
G2 (grubi) kolposkopski nalazi
Ukoliko se rezultat kolposkopije slaže s citološkom procjenom i radi se o slabim promjenama, pri čemu se nalaz može pratiti, jedino tada nije nužna biopsija vrata maternice i histološka potvrda dijagnoze.
U svim drugim slučajevima, ako se rezultat kolposkopije ne slaže s PAPA testom, ako su prisutne grube kolposkopske promjene, ako postoji endocervikalna komponenta lezije - kolposkopija ili nije odgovorila na pitanje je li PAPA test točno prepoznao sumnjive promjene na vratu maternice ili je postavljena sumnja na intraepitelnu leziju visokog stupnja, koja može biti prekanceroza. U ovim slučajevima je potrebno učiniti biopsiju i histološku potvrdu dijagnoze kako bi se ispravno procijenila događanja u transformacijskoj zoni.
Biopsija vrata maternice
Biopsija je postupak uzimanja uzorka tkiva iz područja vrata maternice, kako bi patolog analizom toga uzorka nakon složene obrade, pod mikroskopom proučio tkivo i utvrdio točnu patohistološku dijagnozu, prisutnost ili proširenost bolesti.
Ukoliko se biopsijom odstrani cijela promjena, postupak se naziva ekscizijska biopsija i ona je istovremeno dijagnostički i terapijski postupak. Ako se uzme samo uzorak tkiva uz potpunu očuvanost histološke arhitekture stanica tkiva, tada je to incizijska biopsija.
Najveća je važnost biopsije u razlikovanju benignih i premalignih od malignih promjena. Biopsija se uzima i sa sumnjivih mjesta iz vagine pod kontrolom kolposkopa. Uzimanje uzorka tkiva s vrata maternice može se učiniti kao biopsija klještima (punch-biopsija), biopsija električnom omčicom (
LETZ biopsija) i konusna biopsija (
konizacija).
Endocervikalna kiretaža/ekskohleacija preporučuje se u obradi abnormalnog citološkog nalaza kako bi se dokazalo da u kanalu vrata maternice nema tumorskog procesa.
Literatura