Venska tromboza i estrogeni – način unosa, vrsta i doza hormonaTransdermalna primjena estrogena ne povećava rizik venske tromboembolije.
Kontakt RSS
Venska tromboza i estrogeni – način unosa, vrsta i doza hormona
Transdermalna primjena estrogena ne povećava rizik venske tromboembolije.

Venska tromboza i estrogeni – način unosa, vrsta i doza hormona

Objavljeno: 15. travnja 2019.

Nedavno izvješće u BMJ [1] o hormonskoj terapiji u menopauzi i riziku za vensku tromboemboliju (VTE) pruža daljnje dokaze da transdermalni estrogen ne povećava taj rizik. Dugo vremena smo znali da je oralna hormonska terapija povezana s povećanim rizikom za VTE, a nekoliko opservacijskih studija je sugeriralo da ovi rizici možda ne postoje s transdermalnim estrogenom.

Međutim, ova nova studija doista pomiče standarde, ne samo zbog svoje velike veličine, nego zato što gleda na formulaciju estrogena - oralni konjugirani estrogeni naspram oralnog estradiola. Također razmatra doze oralnog i transdermalnog estrogena, samog estrogena u odnosu na kombinirani estrogen i progestin, te modificirajući učinak dobi i indeksa tjelesne mase (BMI) na te asocijacije.

Ova velika studija je provedena pomoću baze podataka Velike Britanije za primarnu zdravstvenu zaštitu koja je uključivala 80.000 žena s prvom VTE i gotovo 400.000 žena bez VTE. Oko 5% -7% žena je dobilo recept za hormonsku terapiju tijekom 90 dana prije VTE događaja.

Istraživači su otkrili da je samo kod oralnog estrogena postojao 40% veći rizik za VTE, a kod oralnog estrogena i progestina se povećao rizik za 73%. Formulacija estrogena i progestina je napravila razliku, gdje je oralni konjugirani estrogen bio povezan s većim rizikom od oralnog estradiola - oko 15% razlike u riziku za VTE.

Najveći rizik je bio kod oralnog konjugiranog konjskog estrogena (CEE) plus medroksiprogesteron acetat (MPA) - relativni rizik od oko 2.1, što je gotovo točno ono što je Ženska zdravstvena inicijativa [2] pronašla kod CEE plus MPA. Nasuprot tome, transdermalni estradiol nije bio povezan s povećanim rizikom za VTE; relativni rizik je bio 0,93. Doista nije bilo jasnog znaka da je doza učinila razliku; doze manje od ili veće od 50 ug su imale slične rezultate. Mlađe žene (u dobi 50-54), pa čak i one mlađe od 60 godina, su imale manji rizik za VTE u usporedbi sa starijim ženama, a žene s BMI <25 kg / m2 su imale manji rizik od žena s prekomjernom težinom ili pretilosti.

Sve u svemu, ovo je prilično snažan dokaz da transdermalni estradiol, pa čak i vaginalni estrogen, nisu povećali rizik za VTE, dok je došlo do značajnog povećanja rizika kod oralne hormonske terapije. Ovi rezultati sugeriraju da je korisno raspraviti o riziku VTE s našim pacijenticama u zajedničkom donošenju odluka, te spomenuti da postoje prednosti transdermalnog puta u odnosu na peroralnu terapiju kod pacijentica koje će uzimati hormonsku terapiju, i možda potaknuti transdermalnu formulaciju kao prvu mogućnost za njih.

Rezultati također upućuju na to da bi, u sadašnjim brzorastućim dokazima da transdermalni i vaginalni estrogeni ne podižu rizik za VTE, trebalo razmotriti uputu o lijeku koja se nalazi u pakovanju s lijekom s obzirom na razliku između trasdermalne i peroralne primjene i posljedičnu moguću VTE.



Reference
1. Vinogradova Y, Coupland C, Hippisley-Cox J. Use of hormone replacement therapy and risk of venous thromboembolism: nested case-control studies using the QResearch and CPRD databases. BMJ. 2019;364:k4810.
2. Manson JE, Chlebowski RT, Stefanick ML, et al. Menopausal hormone therapy and health outcomes during the intervention and extended poststopping phases of the Women's Health Initiative randomized trials. JAMA. 2013;310:1353-1368. Source



:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Poliklinika Harni