Nema povećanja malignih oboljenja kod djece začete IVF-omDjeca začeta uz pomoć IVF nemaju povećani rizik od malignih bolesti.
Kontakt RSS
Nema povećanja malignih oboljenja kod djece začete IVF-om
Djeca začeta uz pomoć IVF nemaju povećani rizik od malignih bolesti.

Nema povećanja malignih oboljenja kod djece začete IVF-om

Objavljeno: 19. travnja 2019., Datum zadnje izmjene: 15. travnja 2019.

Prva generacija djece začete pomoću tehnologije asistirane reprodukcije (ART) - uključujući umjetnu oplodnju (IVF) - ne pokazuje povećani rizik od raka u usporedbi s općom populacijom ili onima koji su začeti drugim metodama liječenja neplodnosti, pokazuje najveća studija te vrste s potomcima koji su praćeni od rođenja do prosječno 21. godine života.

"Naša studija je prva koja uspoređuje dugoročni rizik od raka kod djece začete ART-om i sa općom populacijom i sa prirodno začetim potomstvom subfertilnih žena sa prilagodbom na kofaktore", napisali su autori studije, koja je objavljena online u "Human Reproduction".

"Ovi rezultati pružaju ohrabrujuće dokaze da djeca začeta pomoću liječenja neplodnosti nemaju povećan rizik od raka nakon 21-godišnjeg praćenja", dodala je voditeljica dr. Sc. Flora van Leeuwen, voditeljica Odjela za epidemiologiju na Nizozemskom institutu za rak, Amsterdam, u priopćenju za tisak Europskog društva za ljudsku reprodukciju i embriologiju, koji je objavio časopis.

"Oni će omogućiti liječnicima da bolje informiraju parove koji razmišljaju o liječenju neplodnosti za dugoročnu sigurnosti djece", rekla je.


Potpomognuta oplodnja se "značajno" razlikuje od prirodne koncepcije

Iako se IVF i druge srodne tehnike potpomognute reprodukcije, kao što je intracitoplazmatska injekcija spermija (ICSI) smatraju vrlo sigurnim, svaka faza postupka, uključujući stimulaciju višestrukih folikula, proces pronalaženja jajnih stanica i pripremu sperme, kultura embrija, krioprezervacija spermija, oocita i embrija i prijenos embrija, bitno razlikuju od prirodnog začeća.

Procjenjuje se da je 6 milijuna djece širom svijeta nastalo iz takvih tehnika, a bilo je i nekih zabrinutosti u pogledu mogućih štetnih učinaka na zdravlje. Na primjer, meta-analiza objavljena u 2013.g. sugerira ukupni povećani rizik od raka, ali druge studije nisu pokazale takav povećani rizik od raka.

I još jedna nedavna studija je ukazala na potencijalno povećano vaskularno starenje kod djece koja su začeta ART-om, međutim, studija je bila vrlo mala.

Za cjelovitiji pregled tog pitanja, van Leeuwen i njegovi kolege su obradili OMEGA studiju, veliku studiju sa subfertilnim ženama u Nizozemskoj, koja je pružila podatke o najstarijoj generaciji nizozemske djece začete kroz ART.

Podaci iz 12 nizozemskih IVF klinika i dvije klinike za neplodnost između 1980. i 2001. godine su uspoređeni s podacima iz opće populacije iz Nizozemskog registra raka između 1989. i 2016. godine.

Ukupno je istraživanje obuhvatilo 47 690 djece, uključujući 24 269 začeća korištenjem ART-a, 13,761 začeto prirodno, i 9660 začeto prirodno ili uz pomoć lijekova za plodnost, ali ne i ART.

Ukupno je identificirano 231 slučaja malignog oboljenja.

Nakon prilagodbe za čimbenike, uključujući dob i uzroke subfertilnosti, utvrđeno je da stope raka nisu više među djecom začeta pomoću ART-a u usporedbi s općom populacijom (standardizirani omjer incidencije [SIR], 1.11) ili prirodno začete djeca rođene od subfertilnih žena, omjer [HR], 1,00).

Među djecom koja su navršila 18 godina ili više, HR od raka kod ART začete djece naprema prirodno začetih pojedinaca je bio 1,25.

Od onih začetih ICSI-jem ili krioprezervacijom embrija, rizik od raka je bio nešto viši (HR, 1,52 i 1,80), ali nije dostigao značaj ni u jednom slučaju.

Autori dodaju da, budući da je broj malignih oboljenja u ICSI ili grupama za krioprezervaciju bio mali, "rezultati mogu biti posljedica slučajnosti i moraju se tumačiti s oprezom".

"Samo tri ranija istraživanja su istraživala rizik od raka kod djece koja su rođena nakon ICSI-a i / ili krioprezervacije embrija; nisu pronađeni značajno povećani rizici", ističu oni.


Više posla je potrebno, posebno za ICSI, krioprezervaciju embrija.

Iako je prosječno vrijeme praćenja iznosilo 21 godinu (raspon, 17-25 godina), praćenje je trajalo 20 godina za djecu koja su začeta ART-om (raspon, 17-23 godine) i malo duže, 24 godine, kod prirodno začete djece (raspon, 20-30 godina).

"Ova studija, s medijanom praćenja od 21 godine, je posebno važna jer paralelno analizira skupinu prirodno začete djece koja su rođena od subfertilnih žena; te se žene razlikuju od opće populacije i moguće je da poteškoće u začeću mogu biti faktor koji utječe na rizik od raka u njihovom potomstvu", rekao je van Leeuwen.

Iako su nalazi ohrabrujući, "s obzirom da se sve više djece rađa kroz ICSI i krioprezervaciju zametaka, dugoročni rizik od raka treba istražiti u većem broju djece koja su rođena kao rezultat tih tehnika", dodala je.

Istraživački tim u međuvremenu nastavlja s proširenjem studije kako bi uključio više od 30.000 ART-om začete djece u posljednjih nekoliko godina.


Human Reproduction.
Objavljeno online, 2019.g.


:: Dubravka Dedeić, dr.med :: spec. ginekologije i porodništva :: Poliklinika Harni