Hormonske promjene i neravnoteža uzrok su mnogim tegobama vezanim uz menstruacijski ciklus, pri čemu je najznačajniji premenstrualni sindrom – "PMS". Premenstrualni sindrom označuje cikličku pojavu niza smetnji tijekom druge polovine ciklusa, koje se u većini postupno pogoršavaju, te naglo prestaju s nastupanjem menstruacijskog krvarenja.
Još od prvih opisa prije nekih 60 godina, PMS je predmet mnogih rasprava i kontroverzi, od toga postoji li PMS uopće kao zasebna bolest, i ako postoji, radi li se primarno o fizičkom ili psihičkom oboljenju, kao i je li PMS moguće liječiti i kako bi ga trebalo ispravno liječiti.
Učestalost PMS-a procjenjuje se na oko 30-85% svih žena. Najčešće se javlja u životnoj dobi između 30-40 godina, premda se može javiti i u vrijeme puberteta ili premenopauze. Pojavnost PMS-a tijekom posljednjih 50 godina se udvostručila, vjerojatno zbog sve većeg prepoznavanja ovog problema od strane liječnika i pacijentica.
Simptomi PMS-a veoma su različiti kako po vrsti tako i po intenzitetu tegoba, zajednička karakteristika ovih simptoma je njihovo cikličko ponavljanje. Simptomi se javljaju u većini 5-10 dana prije menstruacije, premda tegobe kod nekih žena mogu trajati više tjedana.
Opisano je najmanje 200 različitih simptoma u okviru PMS-a, koji se temelje na neravnoteži između spolnih hormona estrogena i progesterona, te prostaglandina i neurotransmitera, a među najznačajnije čimbenike koji utječu na ovu neravnotežu ubraja se povišena razina hormona stresa – prolaktina kojeg stvaraju dopaminergički neuroni hipotalamusa, a u krvni optok se oslobađa preko stražnjeg režnja hipofize.
Emocionalni stres povećava razinu hormona ACTH, adrenalina i prostaglandina F2alfa. Također se raspravlja manjak neurotransmitera serotonina kao i dopamina, u okviru posljedica relativnog nedostatka vitamina B6. Kao mogući uzroci navode se još jednolična prehrana, manjak fizičke aktivnosti, psihički čimbenici i genetska dispozicija.
Početkom 80. godina prošlog stoljeća američki znanstvenici su pokušali unijeti više reda u neobičnu raznolikost kliničke slike PMS-a, te su pretpostavili četiri temeljna mehanizma u nastanku PMS-a, a time i četiri različita tipa PMS-a:
-
PMS – A ("anxiety")
-
PMS – D ("depression")
-
PMS – C ("cravings")
-
PMS – H ("hyperhydration")
PMS - tip A
Najčešći je oblik premenstrualnog sindroma i prisutan je kod 66-80% pacijentica koje boluju od PMS-a. Vodeći simptomi su strah ("anksioznost"), razdražljivost, nesanica i pojačana psihička osjetljivost. Pretpostavljeni uzrok ovog tipa PMS-a je povišena razina estrogena u odnosu na razinu progesterona.
PMS - tip D
Za razliku od PMS-tipa A, PMS - tip D se dijagnosticira tek kod 1.7 – 23% pacijentica s PMS simptomatologijom. Za ovaj tip premenstrualnog sindroma karakteristične su snažne promjene raspoloženja s epizodama depresije i suicidalnim nakanama.
Odnos između estrogena i progesterona igra značajnu ulogu i kod ove skupine simptoma, pri čemu je značajan nalaz smanjene razine progesterona u odnosu na razinu estrogena, relativni manjak progesterona. Kod nekih žena s ovim simptomima nađene su povišene razine olova u vlasima kose.
Posljednje preporuke američkog udruženja ginekologa (ACOG) simptome PMS-a svrstava u tri kategorije, pri čemu skupine simptoma tipa A i tipa D spadaju u zajedničku katerogoriju – "negative mood".
PMS - tip C
Kod
tipa C premenstrualnog sindroma dominira pojačani apetit i osjećaj neizdržive gladi, posebice gladi za čokoladom i slatkišima, što je praćeno simptomima hipoglikemije koji uključuju glavobolju, slabost, umor, vrtoglavicu, lupanje srca i drhtavicu.
Simptomi iz ove skupine javljaju se kod 25% pacijentica s PMS-om, a laboratorijski testovi često pokazuju patološki nalaz oralnog testa opterećenja glukozom.
PMS - tip H
Osnovni problem kod
tipa H premenstrualnog sindroma je dobitak na tjelesnoj težini, nadutost, napetost u dojkama, nakupljanje tkivne tekućine i pojava otoka u području lica, šaka i stopala.
Opisani simptomi javljaju se kod 60-66% pacijentica koje pate od PMS-a, a pretpostavljeni uzrok ovim promjenama je neravnoteža u osovini renin-angiotenzin-aldosteron i/ili manjak dopamina. Spomenuto američko udruženje ginekologa skupinu simptoma koji odgovaraju tipu C svrstava u kategoriju "pain and discomfort" dok simptomi tipa H tvore kategoriju "bloating".
Ostali simptomi koji se mogu javiti u okviru PMS-a obuhvaćaju:
- psihološke simptome: potištenost, panika, strah
- simptome od strane središnjeg živčanog sustava: migrena, vrtoglavica, epileptički napadaji, teškoće u koordinaciji
- koža: prištevi, herpes, osip, urtikarija
- mišići i zglobovi: bolovi u leđima, bolovi u zglobovima, otoci
- respiracijski sustav: astma, alergijski napadaji
- glava i vrat: sinusitis, grlobolja
- urinarni sustav: infekcije mokraćnog mjehura
- digestivni sustav: napuhnutost, crijevni grčevi
- dojke: napetost u dojkama, oteknutost
Ukoliko se ništa ne učini da tegobe prestanu, stanje se često s vremenom pogoršava. Dijagnoza se postavlja vođenjem dnevnog kalendara tegoba tijekom najmanje dva do tri mjesečna ciklusa ("premenstrualni profil").
Literatura