Tubarni karcinom ili karcinom jajovoda
veoma je rijetka bolest. Procjenjuje se da je njegova učestalost 0.1 - 0.4% svih ginekoloških karcinoma. Javlja se obično u životnoj dobi od 40 - 60 godina, i tek pojedinačno u mlađim godinama.
Najčešće (80%) se javlja samo na jednoj strani i to češće u ampularnom, nego u istmičnom dijelu jajovoda. U oko 20% slučajeva tubarni karcinom istodobno zahvaća oba jajovoda (primarno bilateralna forma).
Tubarni karcinom odlikuje veoma brzo širenje s ranim prodorom u stijenku jajovoda i širenje na peritoneum. Ostali putovi širenja su limfogeni (kontinuirani i diskontinuirani) u regionalne lifmne čvorove, jajnike, uterus i vaginu, te sluznicu mokraćnog mjehura i debelog crijeva. Osim primarnih tumora, jajovodi su često mjesto metastaziranja ovarijskog i endometrijskog karcinoma, odnosno karcinoma dojke.
Najčešća histološka forma ..
tubarnog karcinoma je adenokarcinom jajovoda. Makroskopska slika tumora je promjenjiva, a najčešći oblici su nodularna i papilarna, te infiltrativni i masivni karcinom. Pri tome jajovod s karcinomom može izgledati bez promjena, difuzno zadebljan kao kod kroničnog upalnog procesa ili kobasičast, balonasto napuhan kao kod hidro-, hemato- ili piosalpinksa.
Mikroskopski se razlikuju 3 tipa tubarnog karcinoma, koji se označuju i kao 3 gradusa:
-
Gradus I: dobro diferencirani papilarni tubarni karcinom;
-
Gradus II: umjereno diferencirani papilarno-alveolarni tubarni karcinom i
-
Gradus III: nediferencirani solidni - anaplastični tubarni karcinom (alveolarno-medularni tip).
Nije poznato mnogo o predisponirajućim čimbenicima koji pogoduju nastanku karcinoma jajovoda. Međutim, česta koincidencija specifičnih i nespecifičnih upalnih procesa na jajovodu s jedne strane, i estrogen-producirajućih tumora s druge strane upućuje na eventualne predisponirajuće čimbenike ovoga tipa.
O postupnoj transformacija na ovakvom temelju govore nažalost tek pojedinačni slučajevi. Kao i kod drugih malignoma ženskog genitalnog trakta, za pretpostaviti je nastanak tubarnog karcinoma iz premalignih promjena tipa displazija epitela jajovoda.
Tubarni karcinom..
ne izaziva karakteristične simptome. Povremeno se javljaju nejasni bolovi u donjem dijelu trbuha ili pak sukrvavi/gnojni iscjedak. U slučaju ranog širenja na peritoneum mogu se javiti simptomi subileusa (zapetljaj crijeva). Odsutnost tegoba, kao i simptoma u ranom stadiju bolesti teško daju povoda za sumnju na tubarni karcinom.
Veoma rijetko je jajovod zadebljan i/ili tjestaste konzistencije, a i u takvim slučajevima se može lako zamijeniti s dobroćudnim bolestima kao što su hidro-, hemato- i piosalpinks. Obzirom da su akutne i subakutne upale jajnika i jajovoda u starijoj životnoj dobi rijetka pojava, takav nalaz morao bi biti sumnjiv dok se ne dokaže suprotno. U slučaju širenja tubarnog karcinoma, prilikom pregleda može se pipati tzv. konglomeratni tumor, što također nije specifični znak za tubarni karcinom (češće kod upalnih procesa jajovoda i jajnika, kao i ovarijskog karcinoma).
Veoma rijetko se kod tubarnog karcinoma u PAPA testu nalaze atipične stanice, iz čije prisutnosti se nažalost ne može zaključiti i o njihovom podrijetlu. Ultrazvučna dijagnostika, kao i CT su veliki doprinos u postavljanju dijagnoze, a u sumnjivim slučajevima dijagnozu je potrebno isključiti ili potvrditi laparoskopskim putem.
Liječenje ..
tubarnog karcinoma obuhvaća operativno liječenje, radijacijsku terapiju kao i kemoterapiju i oslanja se na smjernice koje se primjenjuju u slučaju ovarijskog karcinoma.
Stopa izlječenja ..
5-godišnje preživljavanje u slučaju tubarnog karcinoma iznosi svega 15%. Razlog ovako lošim prognozama ne ovisi o stupnju diferenciranosti karcinoma ili osjetljivosti na citostatike, već o činjenici da se često otkriva u kasnijim stadijima bolesti, a uspješnost liječenja raka ovisi upravo o pravodobno postavljenoj dijagnozi. U prilog tome govori i podatak da je stopa izlječenja od tubarnog karcinoma otkrivenog u I stadiju bolesti oko 70%.
dr. Vesna Harni
Literatura