Adjuvantna terapija za karcinom dojke u premenopauzi
Ova studija je ažurirala rezultate SOFT i TEXT studija o hormonskoj terapiji za žene u premenopauzi. Obje studije su analizirale pacijentice između 2003. i 2011. godine.
SOFT studija je bila dizajnirana da procijeni vrijednosti dodavanja inhibitora funkcije jajnika tamoksifenu i prouči djelovanje inhibitora aromataze exemestane plus inhibitori funkcije jajnike. Žene su randomizirane za 5 godina uzimanja tamoksifena, tamoksifena i inhibitora funkcije jajnike ili eksemestana i inhibitora funkcije jajnike u SOFT-u.
TEXT studija je bila dizajnirana za usporedbu tamoksifena s eksemestanom kod žena tretiranih s inhibitorima funkcije jajnike od trenutka dijagnoze raka dojke, uz ostale terapije koje modificiraju bolest kao što je kemoterapija. Žene su randomizirane za uzimanje tamoxifena zajedno s ovarijskim supresorima (inhibitori funkcije jajnike) ili eksemestan plus ovarijski supresori u TEXT-u.
Prethodne publikacije su objavile rezultate SOFT studije sa medijalnim praćenjem od 5,6 godina, a nisu pokazale značajno veće preživljenje bez bolesti uz dodatak inhibitora funkcije jajnike tamoksifenu u usporedbi sa samim tamoksifenom, iako je dodavanje ovarijskih supresora pokazalo poboljšanje ishoda kod žena koje su liječene i kemoterapijom. Rezultati kombinirane SOFT i TEXT analize u to vrijeme su pokazali da eksemestan plus inhibitori funkcije jajnike ima znatno veće stope preživljenja bez bolesti nego tamoxifen plus inhibitori funkcije jajnike.
U trenutnoj studiji su istražitelji izvijestili o ažuriranim rezultatima dvije studije. U SOFT studiji je 8-godišnja stopa preživljenja bez bolesti bila 79% samo s tamoksifenom, 83% s tamoksifenom plus inhibitori funkcije jajnike i 86% s eksemestanom plus inhibitori funkcije jajnike. 8-godišnja ukupna stopa preživljenja je bila 91,5% samo s tamoksifenom, 93% s tamoksifenom plus inhibitori funkcije jajnike i 92% s eksemestanom plus inhibitori funkcije jajnike.
Među ženama koje su ostale u premenopauzi nakon kemoterapije, stope su bile 85%, 89% i 87%. Među ženama s HER2-negativnim tumorima koje su primale kemoterapiju, 8-godišnja stopa recidiva s eksemestanom plus ovarijski supresori je bila niža od stope s tamoksifenom plus ovarijski supresori (za 7 posto u SOFT-u i za 5 posto u TEXT-u).Nuspojave trećeg stupnja ili više su zabilježene u 25% tamoxifen skupini, 31% u skupine tamoksifena- inhibitori funkcije jajnike i 32% u skupini exemestane- inhibitori funkcije jajnike.
Istraživači su zaključili da je u premenopauzalnih žena s karcinomom dojke u 8 godina dodatak ovarijskih supresora tamoksifenu rezultirao znatno višim stopama perioda bez bolesti i ukupnim preživljenjem od samog tamoksifena. Korištenje eksemestana i ovarijskih supresora je rezultiralo još većim stopama perioda bez recidiva. Međutim, nuspojave su bile veće u skupinama koje su primale ovarijske supresore nego u grupi samog tamoksifena.
Sažetak
Petnaest godina nakon što je započeta analiza ovih studija smo konačni došli do definitivnih odgovora na početna pitanja studije. Ovarijska supresija se trijumfalno pojavila i sada nema nikakve sumnje da može poboljšati ishode kod žena u premenopauzi s hormonski osjetljivim karcinomima u kombinaciji s tamoksifenom ili inhibitorom aromataze i da su bolji ishodi kod žena s visokim stupnjem tumora i ranijom dobi kod početne dijagnoze.
Izazov za onkologe je kako savjetovati i pomoći pacijenticama da uzimaju terapiju unatoč većim nuspojavama koje utječu na njihovu kvalitetu života. Bili smo iznenađeni velikim brojem pacijentica koje su prekinule terapiju.
Vrijeme je da uključimo proaktivnije komunikacijske strategije širenja informacija, obrazovanja i češća savjetovanja sa ženama koje se bore za održavanje vitalnosti, mladosti i optimizma nakon dijagnoze raka. Postoje savjeti o ponašanju i načinu života, kao i farmakološke terapije koje mogu poboljšati većinu nuspojava endokrinih terapija. Moramo pronaći načine pružanja podrške mladim ženama kako bi mogle dovršiti predviđeni tijek liječenja i tako ostvariti punu korist koje su pokazale ove rigorozne međunarodne studije.
N Engl J Med. 2018; 379: 122-137
