Coca cola i ginekološke teme
Povod ovoj temi bila su dva zanimljiva rada: u prvom radu prikazan je slučaj neuromuskularne paralize u jedne trudnice koja se "hranila" coca colom; u drugom radu analizira se učestalost koštanih prijeloma u 15-godišnjih djevojčica u svezi s konzumiranjem cole i sličnih gaziranih napitaka.
Slučaj trudnice opisan je u teksaškom gradu Amarillo, gdje je 24-godišnja trudnica zaprimljena u kliniku tijekom 33. tjedna svoje 3. trudnoće, u teškoj neuromuskularnoj paralizi. Laboratorijska analiza pokazala je veoma niske vrijednosti kalija, a ispitivanjem trudnice liječnici su saznali da nije ništa uzimala za jelo osim što je pila 6 - 7 litara kole dnevno.
Nakon nadoknade kalija i zaustavljanja ekscesivnog unosa coca-cole, uslijedilo je brzo povlačenje simptoma paralize. Iako nije sasvim jasno na koji način, ovaj slučaj ukazuje na moguće potencirajuće djelovanje trudnoće na utjecaj coca cole (cafeina) i smanjenje razine kalija u serumu.
Druga studija dolazi s Harvard Medical School u Bostonu, gdje su analizirane navike uzimanja cole i sličnih gaziranih napitaka u 460 teenagerica, njihova sportska aktivnost, kao i pojava koštanih prijeloma.
Gotovo 80% djevojčica starosti u prosjeku 15 godina navelo je da uzima colu ili slične gazirane napitke. Oko 50% djevojčica su uživale samo colu, a 15% colu i slične gazirane napitke. Gotovo 20% djevojčica je u anamnezi imalo barem 1 koštani prijelom.
Analizom podataka znanstvenici su izračunali tri puta veću učestalost koštanih prijeloma u djevojčica koje su pile colu ili slične napitke i bile izložene povećanim sportskim naporima u odnosu na djevojčice koje su pile druge napitke.
Djevojčice koje su pile samo colu, imale su čak pet puta češće koštane prijelome, u odnosu na djevojčice koje nisu pile colu. Nije poznat mehanizam kojim bi gazirana pića, i osobito cola bili povezani s učestalijim frakturama. Istraživači pretpostavljaju postojanje mogućeg negativnog efekta visokog sadržaja fosfata u coli na metabolizam kostiju.
Obstet Gynecol 2001; 97(5 Pt 2): 805-7
Arch Pediatr Adolesc Med 2000; 154(6): 610-3
dr.Vesna Harni