Anomalije u djece iz postupaka potpomognute oplodnje
Premda je zvanični stav znanstvenika da metode asistirane reprodukcije (MAR) nemaju utjecaja na povećanu učestalost urođenih anomalija, najnoviji rad na ovu temu koji potječe iz Australije ukazuje na dvostruko veći rizik javljanja velikih urođenih anomalija u djece nakon postupaka potpomognute oplodnje: IVF (beba iz epruvete) ili ICSI (mikroinjekcija).
Australski znanstvenici istraživali su učestalost javljanja velikih urođenih anomalija registriranih u tri registra poroda (Western Australia), i to u periodu između 1993. i 1997. godine.
Pri tome je poređen način zanošenja: spontana trudnoća ili trudnoća nakon metoda asistirane reprodukcije.
Kod 75 od ukupno 837 djece rođene nakon IVF postupka (9.0%), te kod 26 od 301 djeteta iz ICSI postupka (8.6%) registrirane su urođene anomalije.
Učestalost javljanja velikih anomalija u spontanim, prirodnim trudnoćama iznosila je 4.2% (168 djece/4.000 poroda). Korekcijom podataka za majčinu starost i paritet (broj poroda), kao i spol djeteta, relativni rizik javljanja anomalija u IVF, kao i ICSI postupku bio je dvostruko povišen.
Nakon niza godina uspješne primjene metoda asistirane reprodukcije, nalaz dvostruko većeg rizika javljanja kromosomskih i muskuloskeletnih defekata u djece iz IVF i ICSI postupka postavlja kako pred znanstvenike, tako i pred buduće roditelje nove dileme.
N Eng J Med 2002 Mar; 346 (10): 725-73
dr. Vesna Harni