Hormonska terapija nakon 60. godine: treba li je prekinuti?
Menopauzalnu hormonsku terapiju nije potrebno automatski prekinuti kada žena navrši 60 ili 65 godina. Ako i dalje postoji jasna korist, terapija se može nastaviti uz individualnu procjenu simptoma, rizika, vrste hormona, doze i načina primjene.
Nekada se ženama često savjetovalo da hormonsku terapiju koriste što kraće i prekinu je nakon određene dobi. Suvremene preporuke napustile su takvu krutu granicu. Mnogo je važnije zašto žena uzima terapiju, kada ju je započela, koji pripravak koristi i kako se njezin zdravstveni profil mijenja tijekom vremena.
Ne postoji obvezna dob za prekid hormonske terapije
Navršena 60. ili 65. godina sama po sebi nije razlog za automatski prekid menopauzalne hormonske terapije. Kod nekih žena valunzi su do tada nestali i terapija više nije potrebna, dok kod drugih simptomi mogu trajati znatno dulje.
Odluka o nastavku temelji se na odnosu koristi i rizika za konkretnu ženu, a ne samo na kronološkoj dobi.
Valunzi mogu trajati mnogo godina
Vazomotorni simptomi često traju dulje nego što se ranije pretpostavljalo. Kod dijela žena valunzi i noćno znojenje mogu potrajati desetljeće ili dulje, osobito ako su započeli ranije tijekom menopauzalnog prijelaza.
Zato žena koja i nakon 60. godine ima izražene simptome može i dalje imati stvarnu korist od odgovarajuće terapije.
Najniža učinkovita doza, ali ne pod svaku cijenu
Cilj je koristiti dozu koja učinkovito kontrolira simptome uz prihvatljiv profil rizika. Doza se tijekom godina može smanjivati ako simptomi dopuštaju, ali nema potrebe forsirati smanjenje samo zato što je žena starija.
Ako se nakon smanjenja ili prekida terapije vrate jaki valunzi, noćno znojenje ili poremećaj sna, može se ponovno procijeniti korist nastavka liječenja.
Što treba ponovno procijeniti tijekom godina?
Simptomi
Jesu li valunzi, noćno znojenje ili drugi simptomi još uvijek dovoljno izraženi da opravdavaju terapiju?
Srce i krvne žile
Dob, krvni tlak, pušenje, lipidi, dijabetes i tromboembolijski rizik mijenjaju se tijekom vremena.
Dojke i endometrij
Vrsta hormonske terapije i trajanje primjene važni su za procjenu dugoročnog rizika.
Kosti
Rizik osteoporoze i prijeloma raste s dobi i može biti dio odluke o nastavku terapije.
Važno je kada je hormonska terapija započeta
Nije isto nastavlja li žena u 60-im godinama terapiju koju je započela u vrijeme menopauzalnog prijelaza ili prvi put započinje sistemsku hormonsku terapiju mnogo godina nakon menopauze.
Kod zdravih simptomatskih žena mlađih od 60 godina ili unutar približno deset godina od početka menopauze odnos koristi i rizika u pravilu je povoljniji nego kod prvog započinjanja terapije u starijoj dobi.
Nastavak terapije nije isto što i kasno započinjanje
Žena koja godinama dobro podnosi hormonsku terapiju i nema nove kontraindikacije predstavlja drukčiju kliničku situaciju od žene koja želi prvi put započeti sistemsku terapiju u 65. ili 70. godini.
U starijoj dobi apsolutni rizici koronarne bolesti, moždanog udara i venske tromboembolije prirodno rastu, pa je kod kasnog započinjanja potrebna posebno pažljiva procjena.
Transdermalni estradiol može imati prednosti
Transdermalni estradiol zaobilazi prvi prolaz kroz jetru i manje utječe na neke čimbenike koagulacije nego oralni estrogen. Zbog toga se često preferira kod žena s povećanim metaboličkim ili tromboembolijskim rizikom.
To ne znači da je transdermalna terapija bez rizika, ali put primjene postaje posebno važan kako žena stari ili razvija nove čimbenike rizika.
Ako žena ima maternicu, endometrij mora biti zaštićen
Žena s očuvanom maternicom koja koristi sistemski estrogen mora imati odgovarajuću progestogensku zaštitu endometrija, osim u specifičnim terapijskim okolnostima koje osiguravaju drugi oblik zaštite.
Neoponirani sistemski estrogen povećava rizik hiperplazije i karcinoma endometrija.
Vrsta progestogena također je važna
Nisu svi progestogeni farmakološki jednaki. Mikronizirani progesteron i različiti sintetski progestini razlikuju se po metaboličkim učincima i mogućem profilu dugoročnog rizika.
Izbor treba prilagoditi simptomima, načinu primjene estrogena, podnošljivosti i individualnim čimbenicima rizika.
Što ako žena nema maternicu?
Nakon histerektomije većini žena koje trebaju sistemsko menopauzalno hormonsko liječenje nije potreban progestogen i može se koristiti samo estrogen, osim ako postoji poseban razlog za drukčiji režim.
Estrogenska monoterapija ima drukčiji profil koristi i rizika od kombinirane estrogensko-progestogenske terapije, što je važno pri dugoročnom odlučivanju.
Što znamo o riziku raka dojke?
Rizik raka dojke nije jednak za sve oblike hormonske terapije. Ovisi o vrsti terapije, trajanju primjene, progestogenskoj komponenti i početnom individualnom riziku žene.
Zato se tvrdnja da je svaka dugotrajna hormonska terapija jednako rizična ne može primijeniti na sve žene i sve režime.
Hormonska terapija štiti kost tijekom primjene
Sistemska hormonska terapija sprječava gubitak koštane mase i smanjuje rizik osteoporotičnih prijeloma tijekom primjene. Kod žene s povećanim rizikom prijeloma to može biti jedna od koristi koja se uzima u obzir pri odluci o nastavku.
Međutim, hormonska terapija nije jedina mogućnost liječenja osteoporoze. Ako vazomotornih simptoma više nema, treba usporediti njezine koristi i rizike s nehormonskim lijekovima posebno namijenjenima liječenju osteoporoze.
BMI nije dovoljan za odluku
Veća tjelesna težina nije razlog da se automatski prekine hormonska terapija niti znači da je žena zaštićena od osteoporoze. Rizik prijeloma ovisi o dobi, prethodnim prijelomima, koštanoj gustoći, obiteljskoj anamnezi, lijekovima, bolestima i riziku pada.
Istodobno, pretilost može povećati kardiometabolički i tromboembolijski rizik, što utječe na izbor puta primjene i ukupnu procjenu sigurnosti terapije.
Kako pokušati prekinuti terapiju?
Ako žena više nema jasnu indikaciju ili želi provjeriti treba li joj terapija, može se razgovarati o postupnom smanjenju doze ili prekidu. Ne postoji jedan dokazano najbolji način prestanka za sve žene.
Neke žene preferiraju postupno smanjivanje, dok druge mogu terapiju prekinuti izravno. Vazomotorni simptomi mogu se ponovno pojaviti neovisno o načinu prekida.
GSM se ponaša drukčije od valunga
Genitourinarni sindrom menopauze obično ne nestaje s vremenom poput vazomotornih simptoma. Bez liječenja vaginalna suhoća, pečenje, bol pri odnosu i urinarne tegobe mogu trajati ili postupno napredovati.
Zato prestanak sistemske hormonske terapije ne znači da mora prestati i lokalno liječenje genitourinarnih simptoma.
Vaginalni estrogen može se koristiti dugotrajno
Niskodozirana lokalna vaginalna estrogenska terapija ima minimalnu sistemsku apsorpciju i može se koristiti dugotrajno kod odgovarajućih žena s genitourinarnim sindromom menopauze.
Za lokalnu vaginalnu terapiju vrijede drukčija razmatranja nego za sistemsku hormonsku terapiju, pa ta dva oblika liječenja ne treba poistovjećivati.
Odluku treba ponovno razmotriti svake godine
Nastavak terapije ne znači da je jednom donesena odluka trajna. Korisno je redovito procijeniti simptome, nove bolesti, lijekove, krvni tlak, metaboličke čimbenike, zdravlje dojki i kostiju te osobne prioritete žene.
Ako se zdravstvene okolnosti promijene, može se promijeniti i vrsta, doza ili put primjene hormonske terapije.
Najvažnija poruka
Menopauzalna hormonska terapija nema unaprijed određeni „rok trajanja“ niti se mora automatski prekinuti u 60. ili 65. godini. Nastavak može biti opravdan zbog perzistentnih vazomotornih simptoma, kvalitete života ili zaštite kostiju, uz individualnu i redovito ponavljanu procjenu koristi i rizika.
Dob sama nije razlog za prekid terapije
Najbolja odluka nije ona koja slijedi univerzalnu dobnu granicu, nego ona koja uzima u obzir simptome, vrijeme početka terapije, maternicu, vrstu estrogena i progestogena, put primjene te kardiovaskularni, tromboembolijski, onkološki i koštani rizik.
Žena koja dobro podnosi terapiju i od nje i dalje ima jasnu korist može zajedno sa svojim ginekologom odlučiti o nastavku, prilagodbi doze ili pokušaju prekida.
Autor
Tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti individualni ginekološki pregled niti liječničku procjenu koristi, rizika, trajanja, doze i načina primjene menopauzalne hormonske terapije.