Karcinom cerviksa aktualan i nakon pedesete
Rizik nastanka invazivnog raka vrata maternice jednako je visok nakon pedesete godine života kao u skupini mladih žena, čak i ako su starije žene imale veći broj urednih PAPA testova, navodi se u prospektivnom istraživanju provedenom u Nizozemskoj. Stoga rutinski probir treba nastaviti i nakon pedesete godine života, preporučuju nizozemski istraživači u znanstvenom časopisu British Medical Journal Online First.
Pojavnost preinvazivnih lezija vrata maternice nešto je niža u starijih žena kod kojih su raniji PAPA testovi bili uredni, navode znanstvenici iz Erasmus Medical Center, Rotterdam. U aktualnom istraživanju znanstvenike nisu zanimali predstadiji raka i cervikalna intraepitelna neoplazija, već su se odlučili istražiti pojavnost invazivnog raka vrata maternice i dobiti podatke koji omogućuju točniju procjenu potrebe daljnjeg redovitog kontroliranja PAPA testova nakon pedesete godine života, ako su raniji testovi bili uredni.
Analizirani su podatci iz Nizozemskog histopatološkog i citopatološkog registra koji je obuhvaćao oko 218.000 žena starosne dobi između 45 – 54 godine i 445.000 žena starosne dobi između 30 – 44 godine, koje su u ranijim pregledima imale uredan PAPA test u najmanje tri navrata.
Tijekom 10-godišnjeg razdoblja praćenja, razlika u kumulativnoj pojavnosti raka vrata maternice između dvije starosne skupine nikada nije dostigla statistički značajne razlike, navode znanstvenici. Sveukupno je registrirano 42 slučaja karcinoma cerviksa u skupini starijih ispitanica i 105 slučajeva karcinoma cerviksa u skupini mlađih ispitanica. Kumulativna pojavnost tijekom 10 godina iznosila je 36/100.000 ispitanica starije starosne skupine i 41/100.000 u skupini mlađih ispitanica.
"Kontinuirana prisutnost rizika karcinoma cerviksa sukladna je značajnoj mogućnosti transmisije infekcije humanog papiloma virusa i izvan životne dobi na koju smo se usredotočili", navode znanstvenici.
Autori naglašavaju da se rezultati ovog istraživanja ne mogu bez ograničenja primijeniti na skupinu starijih žena.
BMJ 2009;338:b1354.
dr. Vesna Harni