Kemoterapija u djetinjstvu i kasnije trudnoće
Djevojčice uspješno izliječene od dječjih oblika karcinoma, a kod kojih su u terapiji korišteni kemoterapijski agensi (kemoterapija) nemaju povećani rizik od komplikacija i nepovoljnog ishoda njihovih budućih trudnoća.
Ukoliko je pak mala zdjelica ozračena u okviru liječenja, u kasnijim trudnoćama ovih malih pacijentica postoji povećani rizik rađanja beba niske porođajne težine.
Američki znanstvenici iz Roswell Park Cancer Institute u Buffalou ispitivali su utjecaj kemoterapije i terapije zračenjem u vrlo ranom životnom dobu na tijek trudnoće, nastupanje spontanih pobačaja, mrtvorođenost i težinu novorođenčeta.
U ovom istraživanju korišteni su podaci iz Childhood Cancer Survivor Study.
Ukupno je praćeno 4.029 trudnoća kod 1.915 ispitanica. U 15% ovih trudnoća došlo je do spontanog pobačaja, a urednim porođajem završeno je 63% ovih trudnoća.
Mrvorođenost je registrirana u 1% trudnoća. Nije nađena značajna razlika u učestalosti mrtvo- i živorođene djece između skupina pacijentica koje su primale kemoterapiju tijekom djetinjstva i ispitanica koje nisu bile bolesne u djetinjstvu.
U skupini ispitanica kod kojih je mala zdjelica tijekom djetinjstva ozračena zabilježena je za 85% veća učestalost rađanja djece porođajne težine ispod 2.500 g.
Kod ispitanica koje su tijekom djetinjstva ozračene, zabilježena je također za 86% veća učestalost ranih spontanih pobačaja.
Rizik međutim, nije bio povišen ukoliko je područje jajnika kod djevojčica bilo tijekom terapije zračenjem zaštićeno.
Rezultati američke studije potvrđuju ranije pretpostavke kako kemoterapija u djetinjstvu ne bi trebala utjecati na učestalost komplikacija i nepovoljnih ishoda u kasnijoj trudnoći.
Niti liječnici, niti roditelji malih pacijentica koje bi u okviru terapije morale biti ozračene ne bi smjeli zaboraviti na moguće neželjene efekte ove terapije u kasnijem reprodukcijskom razdoblju.
Am J Obstet Gynecol 2002; 187: 1070-1080
dr. Vesna Harni