PCBs i rizik nastanka raka dojke
Rezultati dosadašnjih istraživanja o utjecaju polikloriranih bifenila (PCBs) na estrogenski ovisne tumore su kontroverzni.
Animalni pokusi zasigurno potvrđuju aktivaciju estrogenskih receptora ovim ekološkim zagađivačima. Najnoviji rezultati kanadskih znanstvenika jednoznačni su: povišena razina PCBs u krvi povezana je s povećanim rizikom nastanka raka dojke.
Kanadski istraživači ispitivali su razinu 14 različitih izomera PCBs kod 314 pacijentica s rakom dojke i 523 kontrolne ispitanice, i to u razdoblju između 1994. i 1997 godine (Quebec City Region, Canada).
Kod pacijentica s rakom dojke nađene su statistički značajno više koncentracije PCB 99, PCB 118 i PCB 156 u krvi.
Procjenjuje se da je relativni rizik nastanka raka dojke povišen za 60% kod povišene razine PCB 118 u krvi, i 80% kada je u pitanju PCB 156.
Ukoliko se promatraju sva tri PCBs, ovaj rizik je dvostruko povećan.
Obzirom na dosadašnje kontroverzne rezultate, kao i jasnu povezanost izloženosti PCBs i rizika raka dojke u ovom istraživanju, znanstvenici postavljaju pitanje mogu li genetičke varijacije u metabolizmu estrogena i biotransformaciji polikloriranih bifenila biti uzrok ovim razlikama.
Am J Epidem 2002; 155 (7): 629-635
dr. Vesna Harni