Ponavljani pobačaji i inzulinska rezistencija
Inzulinska rezistencija mogla bi biti jedan od rizičnih faktora javljanja ponavljanih spontanih pobačaja.
Istraživači iz University of Tennessee u Memphisu poredili su nalaze inzulina i glukoze u krvi kod 74 pacijentice koje su imale dva ili više uzastopnih spontanih pobačaja s nalazima 74 ispitanice koje su imale najmanje jedan uredan porod.
U obje skupine ispitanica mjerena je razine glukoze i inzulina natašte.
Inzulinska rezistencija definirana je povećanom razinom inzulina natašte od najmanje 20 mIU/ml ili odnosom između razine inzulina i glukoze manjim od 4.5.
Pacijentice s ponavljanim spontanim pobačajem imale su 3.5 puta češće pojavu inzulinske rezistencije: kod 27% ovih pacijentica registrirane su povišene vrijednosti inzulina natašte u odnosu na svega 9.5% ispitanica iz kontrolne skupine.
Kao mogući razlog za nastanak spontanog pobačaja kod inzulinske rezistencije raspravlja se o povezanosti visoke razine inzulina s promjenama koncentracije inhibitora plazminogenskog aktivatora 1 (PAI-1) koji je jedan od faktora normalne koagulacije, uključen u kaskadu zgrušavanja krvi.
Promijenjena razina PAI-1 može biti faktor koji omogućuje stvaranje mikroembolusa, specijalno u posteljici koja se razvija, što bi dovodilo do pada razmjene esencijalnih tvari neophodnih u preživljavanju embrija.
Kako liječenje inzulinske rezistencije nije još uvijek jedinstveno, apsolutno je neophodna regulacija (normalizacija) tjelesne težine.
Dosadašnje studije pokazuju kako bi uporaba metformina mogla biti djelotvorna u sprječavanju nastanka spontanog pobačaja u žena s inzulinskom rezistencijom.
Fertil Steril 2002; 78: 487-490
dr. Vesna Harni