Premenstrualni simptomi povezani s kvalitetom života u menopauzi
Žene koje su u prošlosti patile od premenstrualnog sindroma (PMS) vjerojatno će češće imati probleme povezane sa smanjenom kvalitetom života u menopauzi kao što su depresivno raspoloženje, problemi s pamćenjem i osjećaj manje atraktivnosti , navodi se u aktualnoj studiji. Međutim, u studiji, objavljenoj 12. svibnja u časopisu Menopase, nije pronađena veza između premenstrualnih simptoma i valunga. Studija je prva koja je povezala prisutnost premenstrualnih simptoma i smanjene kvalitete života tijekom menopauze, prema Hanna Hautamäki, dr.med, i kolegama iz Odjela za ginekologiju i porodništvo, Središnje sveučilišne bolnice u Helsinkiju, Finska.
Žene s premenstrualnim simptomima obično se brinu zbog povećanog rizika pojavnosti simptoma tijekom menopauze, kažu autori. Ipak, povezanost između premenstrualnih i kasnijih simptoma menopauze ostaje nejasna. Stotinu i pedeset zdravih žena sudjelovalo je u prospektivnom istraživanju. Sudionice su nedavno prošle kroz menopauzu i nisu koristile hormonsku terapiju. Žene su bilježile ozbiljnost svojih valunga u dnevnicima tijekom 2 tjedna, sa simptomima u rasponu od bez simptoma do teških valunga. Istraživači su procjenjivali kvalitetu života, koristeći važeći Upitnik za žensko zdravlje. Osim toga, žene su prijavile premenstrualne simptome u upitnike, tijekom intervjua s medicinskom sestrom uvježbanom za istraživanje, pomoću važećih Tablica premenstrualnih simptoma.
Većina žena (n = 107; 89,2%) imala je premenstrualne simptome. Od toga, 43,3% žena (n = 52) izvijestila je o umjerenin ili teškim premenstrualnim simptomima, a 53,3% žena (n = 64) doživjele su dovoljno jake simptome koji su utjecali na rad, ljubavne veze, ili društveni život. Žene su prijavile slične premenstrualne simptome, neovisno o težini njihovih valova vrućina (P = 0,10). Ozbiljnost postmenopauzalnih valunga također nije korelirala s jačinom premenstrualnih simptoma(P = 0,35). Međutim, premenstrualni simptomi su, činilo se, povezani s pamćenjem i koncentracijom (P <.001), depresijom (P = 0,02), poteškoćama sa spavanjem (P = 0,01), i osjećajem manje privlačnosti (P = 0,02) tijekom menopauze.
Ograničenja studije uključuju retrospektivnu prirodu podataka o premenstrualnim simptomima, koja otvaraju mogućnost pristranosti, neobjektivnosti. Osim toga, u studiji je uzorak bio premalen da se sagleda klinička dijagnoza premenstrualnog sindroma ili premenstrualnog disforijsko poremećaja, među kojima su bile i žene s težim simptomima. Konačno, istraživači su regrutirali dobrovoljne sudionice pomoću novinske reklame, što bi moglo imati za posljedicu selekcijsku pristranosti te to nije reprezentativna skupina žena opće populacije.
Sličnost između premenstrualnih i menopauzalnih simptoma koji utječu na kvalitetu života nameće pitanje, dijele li simptomi zajedničke mehanizme. To bi moglo uključivati abnormalnosti središnjeg živčanog sustava- neurotransmitera, promjenu u regulaciji autonomnog živčanog sustava, te podležeću genetsku osjetljivosti, te prema autorima ostaje tema za buduća istraživanja. U priopćenju o istraživanju, Margery Gass, dr.med, izvršni direktor Sjevernog Američkog udruženja za menopauzu, komentirao je: "Žene koje su mučili PMS simptomi, mogu biti uvjerene da to ne znači da su valovi vrućina neizbježni kasnije u životu."
Menopauza, online 2014.
Poliklinika Harni