Razina AMH pretkazuje perimenopauzalni gubitak kosti
Razina Anti-Müllerovog hormona snažno predviđa stopu perimenopauzalnog gubitka mineralne gustoće kostiju i može pomoći u prepoznavanju žena koje trebaju ranu intervenciju kako bi se spriječile buduće osteoporotičke frakture, navodi se u pregledu 474 perimenopauzalne žene koji je predstavljen na godišnje sastanku Endokrinološkog društva.
Znanstveni tim je istraživao podudaranje razine anti-Müllerovog hormona (AMH) i mjerenja mineralne gustoće kosti (BMD) 2-4 godine prije zadnje menstruacije i mineralne gustoće kosti 3 godine nakon zadnje menstruacije. Ispitanice su bile dio studije SWAN – "Study of Women’s Health Across the Nation", kontinuirane multicentrične studije žena tijekom njihovih "srednjih godina".
Kod perimenopauzalnih vrijednosti AMH koje idu ispod 250 pg/ml, počinje gubitak koštane gustoće, a ako padne ispod 200 pg/ml, gubitak koštane gustoće je tako brz da zahtijeva intervenciju. Ovaj nalaz "otvara mogućnost prepoznavanja žena koje će izgubiti najviše koštane mase tijekom prijelaznog razdoblja i ciljane intervencije prije znatnog gubitka kosti", rekao je Dr. Arun Karlamangla s Odjela za gerijatriju kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu.
Gubitak koštane gustoće je normalan za vrijeme menopauze, ali stopa gubitka kosti varira među ženama. AMH je hormon kojeg proizvode granuloza stanice jajnika, a određivanje razine ovog hormona je uobičajeno pri procjeni rezerve jajnika, obično u okviru planiranja trudnoće u žena kasnije životne dobi. AMH razina opada također tijekom menopauze, i to na prilično stabilan način, objašnjava autorski tim.
Žene u SWAN studiji su bile u prosjeku 42-52 godine starosti na početku istraživanja, s očuvanom maternicom i barem jednim jajnikom, te nisu koristile hormonsku terapiju. Uzorak krvi je uziman u ranoj folikularnoj fazi menstrualnog ciklusa.
Srednja stopa pada mineralne gustoće kosti (medijan) bila je 1.26% godišnje u lumbalnom dijelu kraljžnice i 1.03% godišnje u vratu bedrene kosti. Srednja vrijednost AMH (medijan) je bila 49 pg/ml, s varijacijama u širokom rasponu.
Nakon prilagodbe za dob, indeks tjelesne mase, pušenje, rasu i mjesto studije, znanstveni tim je otkrio da je pri svakom padu AMH razine za 75%, gustoća kosti u predjelu kralježnice padala brže za 0.15% godišnje i 0.13% brže u predjelu vrata bedrene kosti. Svaki četverostruki pad razine AMH bio je također povezan s 18% većim padom BMD kralježnice iznad prosjeka i 17% većim padom BMD vrata bedrene kosti iznad prosjeka.
"Rezultati su bili isti i nakon prilagodbe za razinu folikul-stimulirajućeg hormona i razine estrogena, pa AMH pruža informacije koje se ne mogu dobiti iz estrogena i FSH", rekao je Dr. Karlamangla.
Znanstveni tim je upozorio da je potreban daljnji razvoj tehnika i validacija prije nego što test bude spreman za kliničku uporabu. Tim je koristio Pico AMH test iz Ansh Labs, Webster, Tex.
Endocrine Society, 2016 Annual Meeting
Dr. Vesna Harni