Redukcija tjelesne težine i inkontinencija
Smanjenjem tjelesne težine snažno se smanjuje i broj epizoda nevoljnog gubitka urina u žena koje pate od inkontinencije urina.
Znanstvenici iz San Franciska (The University of California) procjenjuju da se na ovaj način postiže poboljšanje simptoma za čak 50 - 60%, što odgovara uobičajenom poboljšanju koje nastupa uz primjenu medikamentne terapije u liječenju nevoljnog gubitka urina.
Pretilost je poznati rizični čimbenik u nastanku urinarne inkontinencije - nevoljnog gubitka urina kod kašlja, kihanja, smijanja, nošenja tereta, ali i tijekom mirovanja. S obzirom na mogućnost voljnog utjecaja na tjelesnu težinu, ovaj faktor treba promatrati kao dio pristupa liječenju.
U istraživanju kalifornijskih znanstvenika praćene su žene s "viškom kilograma" (body mass index između 25 - 40 kg/m) koje su se žalile na više od 4 nevoljne epizode inkontinencije tijekom jednog tjedna.
Ispitanice su raspoređene u dvije skupine po 20 žena. Prva skupina pacijentica odmah je započela s programom redukcije tjelesne težine. Druga skupina pacijentica odložila je početak redukcije tjelesne težine za tri mjeseca, te je za ovo vrijeme služila kao kontrolna skupina.
Program redukcije tjelesne težine se sastojao u primjene tekuće dijete koja je sadržavala 500 do 800 kalorija/dan uz poticanje promjena navika i ponašanja. Problem inkontinencije nije uopće razmatran u terapijskom smislu.
Tijekom tri mjeseca praćenja, ispitanice su u prosjeku izgubile oko 18 kg.
Učestalost epizoda nevoljnog gubljenja urina je kroz tri mjeseca dijete snažno reducirana s početnih 25 inkontinentnih epizoda u tjedan dana na 11 inkontinentnih epizoda u tjedan dana, i ostala je konstantna tijekom narednih 9 mjeseci.
U ovo vrijeme, unatoč želji pacijentica za održavanjem pozitivnog učinka gubitka kilograma, težina se ponovno počinjala povećavati.
Znanstvenici ne mogu komentirati značaj uočenog učinka redukcije tjelesne težine na inkontinenciju kroz duže vrijeme od promatranog u studiji.
Conference Report From the Annual Scientific Meeting of the American Urogynecologic Society, October 17-19, 2002; San Francisco, California
dr. Vesna Harni