Strah od porođaja i vjerojatnost carskog reza
U studiji se uspoređivao način dovršetka porođaja kod žena koje se boje rađanja u odnosu na one koje se ne boje. Izvještava se da je strah od porođaja gotovo proročanski da će porođaj biti dovršen carskim rezom i da je stopa carskih rezova kod žena koje su bile prestravljene porođajom veća.
Istraživači u Švedskoj usporedili su podatke antenatalne skrbi i načina porođaja 353 žene koje su prošle psihološko savjetovanje radi straha od porođaja, s podacima 579 žena koje su rekle da se ne boje. Među uplašenim ženama bilo je 16.5% carskih rezova u odnosu na 9.6% među onima koje se nisu bojale.
Istraživanje su proveli znanstvenici iz Sveučilišne bolnice u Linkopingu u Švedskoj, a objavljeno je u znanstvenom časopisu 'Acta Obstetricia et Gynecologica Scandinavica'.
Mogući razlozi za strah od porođaja uključivali su strah od boli, gubitka samokontrole, gubitka ili oštećenja djeteta, ozljede zdjelice i nekompetentnog osoblja. Studija je pokazala da se uglavnom boje one žene koje su već imale dijete i prethodni carski rez, porođaj forcepsom, i/ili inducirani porođaj. Nađeno je da je prevalencija straha od porođaja oko 10%.
Istraživači su ponudili 3 moguća razloga za razliku u učestalosti carskog reza. S jedne strane, činjenica je da je indukcija porođaja bila češća kod žena koje se boje, što bi moglo značiti da je strah rizični faktor za carski rez. Drugo, žene koje su već imale SC vjerojatnije će imati i drugi porođaj SC-om, nego one koje su prethodno rodile vaginalno ili još nisu rađale.
Treće moguće objašnjenje i ono koje je najbolje poduprto biološkim mehanizmima, jeste da je povećani strah povezan s povišenom razinom adrenalina u plazmi, što može smanjiti kontrakcije maternice i dovesti do kirurškog zahvata. Iako je studija provedena na velikom uzorku, autori su naglasili da može biti ograničena pouzdanošću ranijih podataka.
Zaključili su da je "strah od porođaja predisponirajući faktor za hitni i elektivni carski rez čak i nakon psihološkog savjetovanja".
Acta Obstetricia et Gynecologica Scandinavica 2011.