Zašto je naziv PCOS već tada bio sporan?

Naziv sindrom policističnih jajnika nastao je u vrijeme kada se naglasak stavljao na izgled jajnika. Međutim, za dijagnozu PCOS-a nije nužno da žena ima policističan izgled jajnika na ultrazvuku. S druge strane, neke djevojke i žene mogu imati policističnu morfologiju jajnika bez klinički izraženog sindroma.

Zbog toga naziv može biti zbunjujući. On usmjerava pozornost na „ciste na jajnicima“, iako se u podlozi bolesti nalaze poremećaji androgena, ovulacije, inzulina i metabolizma. Upravo je zato još tada predloženo da se bolest nazove imenom koje bolje odražava njezinu stvarnu patofiziologiju.

Rotterdamski kriteriji i fenotipovi PCOS-a

Stručna skupina podržala je dijagnostičke kriterije iz Rotterdama iz 2003. godine. Prema tim kriterijima, dijagnoza PCOS-a postavlja se kada su prisutna najmanje dva od tri ključna obilježja, nakon što se isključe drugi uzroci sličnih simptoma.

• suvišak androgena, klinički ili laboratorijski
• poremećaj ovulacije, najčešće u obliku rijetkih ili izostalih menstruacija
• policistična morfologija jajnika na ultrazvuku

Takav pristup doveo je do prepoznavanja različitih fenotipova PCOS-a. To znači da dvije žene mogu imati istu dijagnozu, ali vrlo različitu kliničku sliku. Jedna žena može imati izražen hirzutizam i poremećaj ovulacije bez tipičnog ultrazvučnog nalaza, dok druga može imati policistične jajnike, nepravilne cikluse i blaže metaboličke promjene.

Zašto je dijagnoza posebno osjetljiva u adolescenciji?

U adolescentica treba biti posebno oprezan. U ranoj adolescenciji nepravilni ciklusi i policističan izgled jajnika mogu biti dio fiziološkog sazrijevanja reproduktivne osi, a ne nužno znak trajnog sindroma.

Djevojka od 13 godina može imati pojačanu dlakavost, povišene vrijednosti testosterona i ultrazvučno vidljive male folikule u jajnicima. Takav nalaz zahtijeva praćenje i pažljivu procjenu, ali se ne smije automatski proglasiti PCOS-om. Preuranjena dijagnoza može nepotrebno opteretiti djevojku i obitelj, dok zakašnjela dijagnoza može odgoditi važno liječenje.

PCOS je multidisciplinaran sindrom

Žene s PCOS-om mogu se javiti različitim liječnicima, ovisno o dominantnim simptomima. Žene s nepravilnim ciklusima i poteškoćama s trudnoćom najčešće dolaze ginekologu. One s aknama, hirzutizmom ili gubitkom kose često se prvo javljaju dermatologu. Žene s prekomjernom težinom, inzulinskom rezistencijom ili poremećajem glukoze često završe u obradi internista ili endokrinologa.

Upravo zato PCOS, odnosno PMOS, ne treba promatrati samo kao ginekološku dijagnozu. To je sindrom koji traži suradnju ginekologa, endokrinologa, dermatologa, nutricionista, liječnika obiteljske medicine i, prema potrebi, stručnjaka za mentalno zdravlje.

Liječenje se prilagođava dominantnim simptomima

Liječenje PCOS-a nije jednako u svih žena. Ono ovisi o dobi, simptomima, tjelesnoj težini, metaboličkom profilu, želji za trudnoćom i dugoročnim zdravstvenim rizicima. U nekih žena glavni cilj je regulacija ciklusa, u drugih smanjenje androgenih simptoma, u trećih poboljšanje ovulacije i plodnosti, a u mnogih žena važan je i rad na inzulinskoj rezistenciji i tjelesnoj težini.

Mjere liječenja mogu uključivati promjenu životnih navika, smanjenje tjelesne težine kada je potrebno, hormonsku terapiju, antiandrogene lijekove, lijekove za poticanje ovulacije i lijekove koji djeluju na inzulinsku rezistenciju. U žena koje se liječe zbog neplodnosti potreban je poseban oprez jer prekomjerna stimulacija jajnika može dovesti do sindroma ovarijske hiperstimulacije.