Što je anksioznost u trudnoći

Anksioznost je stanje pojačane zabrinutosti, unutarnje napetosti i osjećaja prijetnje koji ne mora uvijek biti razmjeran stvarnoj opasnosti. U trudnoći se može javiti kao reakcija na velike životne promjene, ranija neugodna iskustva, strah za zdravlje djeteta, neizvjesnost nalaza, promjene tijela, porod ili roditeljstvo.

Blaga zabrinutost u trudnoći je česta i obično se smanjuje nakon pregleda, razgovora ili dobivanja jasne informacije. Anksioznost postaje problem kada traje, pojačava se, ometa san, apetit, odnose, rad, svakodnevne odluke ili stalno vraća trudnicu u krug provjeravanja, straha i nemogućnosti opuštanja.

Važno je naglasiti da anksioznost nije slabost karaktera. Ona je stvarno psihofizičko stanje koje se može prepoznati, pratiti i liječiti. Rana podrška često sprječava da se strah pretvori u dugotrajnu iscrpljenost.

Zašto se anksioznost javlja u trudnoći

Trudnoća donosi promjene koje nisu samo tjelesne. Žena istodobno prolazi kroz hormonsku prilagodbu, promjene u slici tijela, novu odgovornost, očekivanja okoline, moguće strahove od poroda i pitanje kako će se promijeniti posao, obitelj i svakodnevni život.

Anksioznost je češća u žena koje su i prije trudnoće imale anksiozni poremećaj, panične simptome, depresiju, traumatsko iskustvo, spontani pobačaj, liječenje neplodnosti, prethodni težak porod ili trudnoću s komplikacijama. Rizik povećavaju i nedostatak podrške, partnerski problemi, financijski pritisak, kronični stres i stalna izloženost zabrinjavajućim informacijama.

U visokorizičnoj trudnoći anksioznost može biti posebno izražena jer su pregledi češći, nalazi se pažljivije prate, a trudnica može imati osjećaj da se trudnoća stalno nalazi “pod povećalom”. Tada je važno da informacije budu jasne, odmjerene i razumljive.

Utjecaj na trudnoću i dijete

Povremena zabrinutost neće naškoditi trudnoći. Trudnica ne treba osjećati krivnju zato što se ponekad boji, plače ili razmišlja o mogućim problemima. Važniji su trajanje, intenzitet i posljedice anksioznosti na san, prehranu, odmor, odnose i mogućnost svakodnevnog funkcioniranja.

Dugotrajna i neliječena anksioznost može pojačati nesanicu, iscrpljenost, mučninu, žgaravicu, napetost mišića, lupanje srca i osjećaj nedostatka kontrole. Može otežati redovitu prehranu, odlazak na preglede, donošenje odluka i pripremu za porod.

U nekim istraživanjima izražena anksioznost povezuje se s nepovoljnijim ishodima, ali ona rijetko djeluje sama. Najčešće se isprepliće sa stresom, manjkom sna, ranijim psihičkim tegobama, socijalnom podrškom, bolestima i općim životnim okolnostima. Zato je cilj prepoznati anksioznost i pružiti podršku, a ne stvarati dodatni strah.

Što može pomoći

Kod blaže anksioznosti često pomažu jasne informacije, redovit ritam dana, dovoljno sna, smanjenje pretraživanja interneta, razgovor s osobom od povjerenja i dogovor s liječnikom o tome kada se javiti, a kada nije potrebno dodatno provjeravanje.

Korisno je usmjeriti se na ono što trudnica može kontrolirati: dolazak na redovite preglede, uzimanje preporučene terapije, odmor, prehranu, kretanje prema mogućnostima, pripremu pitanja za liječnika i smanjenje nepotrebnih opterećenja.

Tehnike disanja, kratke šetnje, blago istezanje, vođenje bilješki, razgovor s partnerom i psihološka podrška mogu smanjiti osjećaj preplavljenosti. Kod izraženijih simptoma potrebna je stručna procjena, jer psihoterapija i, kada je indicirano, lijekovi mogu biti dio sigurne skrbi u trudnoći.

Kada je potrebna stručna pomoć

Stručnu pomoć treba potražiti ako anksioznost traje većinu dana, ako se pojačava, ako trudnica ne može spavati, jesti, raditi ili normalno funkcionirati, ako stalno traži provjeru i uvjeravanje ili ako strah postaje jači od realnih informacija koje dobiva na pregledima.

Posebno su važni panični simptomi, osjećaj gušenja, lupanje srca, strah od smrti, opsesivne misli, izrazit strah od poroda, depresivno raspoloženje, gubitak interesa, osjećaj beznađa ili misli o samoozljeđivanju. U tim situacijama potrebna je brza stručna procjena.

Pomoć može uključivati razgovor s ginekologom, psihologom, psihoterapeutom ili psihijatrom. U trudnoći se odluka o terapiji donosi individualno, uz procjenu koristi i rizika. Neliječena teška anksioznost također nosi rizik, zato liječenje nije znak neuspjeha nego dio odgovorne prenatalne skrbi.

Povezane teme

Ove poveznice vode prema srodnim cjelinama koje su obrađene odvojeno.