Bioidentični hormoni: što taj pojam zapravo znači?
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Bioidentični hormoni: što taj pojam zapravo znači?
Pojam „bioidentični hormoni“ često se koristi kao sinonim za prirodniju i sigurniju hormonsku terapiju. To nije precizno. Estradiol i mikronizirani progesteron koji se koriste u standardnoj registriranoj menopauzalnoj hormonskoj terapiji također su bioidentični hormoni.
Najvažnija razlika nije između „bioidentične“ i „konvencionalne“ hormonske terapije, nego između registriranih hormonskih lijekova s poznatom dozom, kvalitetom i sigurnosnim podacima te individualno pripravljanih magistralnih hormonskih mješavina za koje često nema usporedivih dokaza. Upravo je ta razlika danas temelj pravilnog razgovora o hormonskoj terapiji menopauze.
Što znači bioidentičan hormon?
Bioidentičan hormon ima molekularnu strukturu identičnu hormonu koji prirodno proizvodi ljudski organizam. Primjeri su 17β-estradiol i mikronizirani progesteron.
To ne znači da je hormon izravno „izvađen iz biljke“ i prenesen u lijek. Biljni steroli iz određenih sirovina mogu poslužiti kao početni materijal, ali se hormoni proizvode kroz kontrolirane farmaceutske kemijske procese.
Bioidentično nije isto što i magistralno
U javnosti se izraz „bioidentična hormonska terapija“ često koristi za individualno pripravljene kombinacije estradiola, estriola, estrona, progesterona, testosterona ili DHEA koje ljekarna izrađuje prema pojedinačnom receptu.
Međutim, registrirani estradiolski flasteri, gelovi i drugi pripravci te oralni mikronizirani progesteron također sadrže hormone identične endogenim ljudskim hormonima. Oni nisu alternativna medicina, nego dio standardne menopauzalne hormonske terapije.
Problem nije bioidentičnost, nego nedostatak standardizacije
Magistralno pripravljena hormonska terapija može imati opravdano mjesto kada pacijentica zbog alergije, potrebne formulacije ili drugog specifičnog razloga ne može koristiti odgovarajući registrirani lijek.
Međutim, kada postoji registrirani pripravak odgovarajuće doze i načina primjene, individualno pripravljena mješavina nema dokazanu prednost u učinkovitosti ili sigurnosti, a može imati veću varijabilnost koncentracije i apsorpcije.
Što je danas važno pri izboru hormona?
Vrsta hormona
Estradiol i mikronizirani progesteron molekularno su identični hormonima koje proizvodi ženski organizam.
Put primjene
Oralna, transdermalna i vaginalna primjena imaju različite farmakološke učinke i kliničku namjenu.
Doza
Cilj je koristiti učinkovitu dozu prilagođenu simptomima, zdravstvenom profilu i terapijskom cilju.
Zaštita endometrija
Žena s maternicom koja koristi sistemski estrogen treba odgovarajuću zaštitu endometrija progestogenom.
Estradiol je danas standardna terapijska mogućnost
17β-estradiol dostupan je u različitim registriranim oblicima, uključujući tablete, transdermalne flastere i gelove. Izbor puta primjene nije samo pitanje praktičnosti jer oralni i transdermalni estrogen nemaju potpuno jednak metabolički učinak.
Transdermalni estradiol zaobilazi prvi prolaz kroz jetru i u određenih žena može imati povoljniji profil u odnosu na oralni estrogen, primjerice kada je važan rizik venske tromboembolije ili određeni metabolički čimbenici.
I progesteron može biti bioidentičan
Mikronizirani progesteron strukturno je jednak progesteronu koji proizvodi žuto tijelo. Kod žena s očuvanom maternicom koristi se uz sistemski estrogen kako bi zaštitio endometrij od hiperplazije i karcinoma izazvanih neoponiranim estrogenom.
To ga razlikuje od različitih sintetskih progestina, koji imaju drukčiju molekularnu strukturu i mogu imati različita farmakološka svojstva.
Jesu li estradiol i progesteron sigurniji?
Određeni podaci upućuju na to da se rizici mogu razlikovati ovisno o vrsti progestogena i putu primjene estrogena. Primjerice, transdermalni estradiol može imati povoljniji tromboembolijski profil od oralnog estrogena, a mikronizirani progesteron može imati neke prednosti u odnosu na pojedine sintetske progestine.
Ipak, nijednu hormonsku terapiju ne treba proglašavati potpuno sigurnom samo zato što je hormon bioidentičan. Rizik ovisi o dozi, putu primjene, trajanju terapije, dobi žene i njezinom individualnom zdravstvenom profilu.
Što je s estriolom?
Estriol je prirodni estrogen, ali činjenica da je slabiji estrogen ne znači automatski da je sigurniji. Sistemske magistralne kombinacije estriola s estradiolom ili estronom nemaju dokazanu prednost nad standardiziranim registriranim pripravcima.
Lokalni vaginalni estriol ili drugi lokalni estrogeni imaju sasvim drugo mjesto u liječenju i mogu se koristiti za simptome genitourinarnog sindroma menopauze prema dostupnosti i individualnoj procjeni.
Testosteron nije rutinski sastojak menopauzalne terapije
Testosteron se ne treba automatski dodavati hormonskoj terapiji zato što je žena u menopauzi ili ima umor i smanjenu energiju.
Njegova najbolje potkrijepljena indikacija kod žena je hipoaktivni poremećaj seksualne želje u pažljivo odabranih postmenopauzalnih žena nakon biopsihosocijalne procjene drugih mogućih uzroka smanjene želje.
Treba li hormone određivati iz sline?
Rutinsko određivanje spolnih hormona iz sline radi individualnog „podešavanja“ menopauzalne hormonske terapije nema pouzdanu znanstvenu osnovu. Koncentracije hormona mogu varirati i ne postoji validiran ciljni raspon salivarnih vrijednosti prema kojem bi trebalo titrirati terapiju.
Doza menopauzalne hormonske terapije u pravilu se prilagođava kliničkom odgovoru, nuspojavama i individualnom riziku, a laboratorijsko određivanje hormona koristi se kada za njega postoji posebna klinička indikacija.
Može li se napraviti „točna kopija“ menstrualnog ciklusa?
Ideja da se različitim dnevnim dozama hormona može savršeno imitirati prirodni menstrualni ciklus zvuči privlačno, ali to nije cilj standardne menopauzalne hormonske terapije.
Cilj je učinkovito liječiti simptome, zaštititi endometrij kada je potrebno i postići povoljan odnos koristi i rizika, a ne laboratorijski rekonstruirati hormonalne oscilacije reproduktivnog ciklusa.
Što smo naučili nakon WHI studije?
Prvi rezultati Women’s Health Initiative 2002. godine doveli su do velikog pada uporabe hormonske terapije i dugotrajnog straha od hormona. Kasnije analize pokazale su da se rezultati ne mogu jednako primijeniti na sve žene, sve dobne skupine i sve hormonske pripravke.
Danas se menopauzalna hormonska terapija procjenjuje individualno. Kod zdravih simptomatskih žena mlađih od 60 godina ili unutar približno deset godina od početka menopauze, bez kontraindikacija, odnos koristi i rizika najčešće je povoljniji nego kada se terapija prvi put započinje mnogo kasnije.
Hormonska terapija ne služi samo za valunge
Sistemska menopauzalna hormonska terapija najučinkovitije liječi vazomotorne simptome i pomaže u prevenciji gubitka koštane mase tijekom primjene. Lokalna vaginalna hormonska terapija ima važno mjesto u liječenju genitourinarnog sindroma menopauze.
Izbor terapije zato ovisi o tome liječimo li valunge, poremećaj sna, genitourinarne simptome, gubitak koštane mase ili kombinaciju problema.
Najvažnija poruka
Bioidentični hormoni nisu alternativna terapija: registrirani estradiol i mikronizirani progesteron također su bioidentični. Ono za što nema dokazane prednosti jesu rutinski individualno pripravljene hormonske mješavine, osobito kada postoje standardizirani registrirani pripravci poznate doze, kvalitete i sigurnosnog profila.
Važnije je kako liječimo nego kako terapiju nazivamo
Pri izboru menopauzalne hormonske terapije važni su vrsta hormona, doza, put primjene, prisutnost maternice, dob žene, vrijeme proteklo od menopauze i individualni zdravstveni rizici.
Umjesto podjele na „prirodne“ i „sintetske“ hormone, korisnije je razgovarati o dokazima, kvaliteti pripravka i terapiji koja najbolje odgovara konkretnoj ženi.
Autor
Tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti individualni ginekološki pregled niti liječničku procjenu koristi, rizika, vrste, doze i načina primjene menopauzalne hormonske terapije.