Bolesti štitnjače i menopauza: simptomi se često preklapaju
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Bolesti štitnjače i menopauza: kada se simptomi preklapaju
Umor, promjene raspoloženja, znojenje, nesanica, promjene tjelesne težine i menstrualnog ciklusa mogu pratiti i perimenopauzu i poremećaje štitnjače, zbog čega je ponekad potrebna ciljana laboratorijska obrada.
Europsko društvo za menopauzu i andropauzu upozorava da se hipotireoza, hipertireoza i menopauzalni prijelaz često pojavljuju u istoj životnoj dobi. Tegobe zato ne treba automatski pripisati menopauzi niti samo na temelju simptoma zaključiti da postoji bolest štitnjače.
Zašto je razlikovanje ponekad teško?
Simptomi perimenopauze posljedica su promjenjive funkcije jajnika i oscilacija spolnih hormona. Hormoni štitnjače istodobno reguliraju metabolizam, stvaranje topline, srčanu frekvenciju, probavu, energiju i brojne funkcije živčanog sustava.
Poremećaj bilo kojega od tih hormonskih sustava može se očitovati umorom, smetnjama koncentracije, promjenama raspoloženja, nesanicom i nepravilnim menstruacijama. Kod pojedinih žena oba stanja mogu postojati istodobno i dodatno pojačavati tegobe.
Kako se može očitovati hipotireoza?
Smanjena funkcija štitnjače najčešće je povezana s umorom, pospanošću, osjećajem hladnoće, suhom kožom, zatvorom, usporenošću, depresivnim raspoloženjem, smetnjama pamćenja i postupnim porastom tjelesne težine.
Mogu se pojaviti obilnije ili nepravilne menstruacije, opadanje kose i povišene vrijednosti kolesterola. Hashimotov tireoiditis najčešći je uzrok primarne hipotireoze u srednjoj životnoj dobi.
Kako se može očitovati hipertireoza?
Pojačana funkcija štitnjače može izazvati nepodnošenje topline, obilno znojenje, ubrzan ili nepravilan rad srca, drhtanje ruku, nemir, anksioznost, nesanicu, učestaliju stolicu i gubitak tjelesne težine unatoč očuvanom apetitu.
Neki od tih simptoma mogu nalikovati valunzima i perimenopauzalnoj tjeskobi. Neliječena hipertireoza povećava rizik fibrilacije atrija i gubitka koštane mase, što je osobito važno nakon menopauze.
Biotin može dati pogrešnu sliku funkcije štitnjače
Biotin iz dodataka za kosu, kožu i nokte može ometati pojedine laboratorijske metode te izazvati lažno sniženi TSH i lažno povišene vrijednosti hormona štitnjače. Dodatak se često prekida najmanje 48 do 72 sata prije vađenja krvi, ali potreban razmak ovisi o dozi, laboratorijskoj metodi i uputi liječnika ili laboratorija.
Simptomi na koje treba obratiti pozornost
Znojenje i vrućina
Valunzi se pojavljuju u epizodama, dok trajno nepodnošenje topline, tremor i tahikardija mogu upućivati na hipertireozu.
Umor i usporenost
Trajni umor uz hladnoću, zatvor, suhu kožu i usporen puls može upućivati na hipotireozu.
Promjene težine
Neobjašnjiv gubitak ili porast tjelesne težine zahtijeva širu metaboličku i endokrinološku procjenu.
Promjene ciklusa
Neredovita krvarenja česta su u perimenopauzi, ali mogu pratiti i poremećaje štitnjače te druge bolesti.
Kada treba provjeriti funkciju štitnjače?
Tipični menopauzalni simptomi u zdravih žena starijih od 45 godina ne zahtijevaju automatski opsežno hormonsko testiranje. Provjera štitnjače opravdana je kada su simptomi netipični, izraziti ili trajni, kada se ne mogu objasniti menopauzom ili kada postoje čimbenici rizika.
Razlozi za testiranje uključuju neobjašnjive promjene težine, trajne palpitacije, tremor, gušavost ili čvor u vratu, izraženu hladnoću ili nepodnošenje topline, obiteljsku anamnezu bolesti štitnjače, druge autoimune bolesti i ranije liječenje štitnjače.
Koje se pretrage najčešće određuju?
Početna laboratorijska procjena najčešće uključuje TSH. Ako je rezultat abnormalan ili klinička slika zahtijeva dodatnu procjenu, određuje se slobodni tiroksin, a prema indikaciji i slobodni trijodtironin te protutijela na štitnjaču.
Jedan granični nalaz ne mora značiti trajnu bolest. Na rezultate mogu utjecati akutna bolest, lijekovi, dodatci prehrani i vrijeme uzorkovanja, pa je ponekad potrebno ponoviti testiranje prije donošenja terapijske odluke.
Hormonska terapija nije zabranjena zbog bolesti štitnjače
Pravilno liječena hipotireoza ili druga stabilna bolest štitnjače sama po sebi nije kontraindikacija za menopauzalnu hormonsku terapiju. Odluka se temelji na menopauzalnim simptomima, dobi, vremenu od menopauze i uobičajenim osobnim čimbenicima rizika.
Menopauzalna hormonska terapija ne liječi bolest štitnjače, kao što ni levotiroksin ne liječi valunge i druge simptome koji nisu posljedica hipotireoze. Svako stanje treba procijeniti i liječiti prema vlastitoj indikaciji.
Oralni estrogen može promijeniti potrebnu dozu levotiroksina
Oralni estrogen povećava stvaranje globulina koji veže hormone štitnjače u jetri. Zbog toga se u žena liječenih levotiroksinom može smanjiti raspoloživa količina slobodnog hormona i povećati TSH, pa ponekad treba prilagoditi dozu.
Transdermalni estrogen u flasteru, gelu ili spreju znatno manje utječe na taj transportni protein. Nakon započinjanja ili promjene oralne hormonske terapije korisno je ponovno provjeriti TSH, najčešće nakon približno šest do osam tjedana.
Metabolički i koštani rizici mogu se zbrajati
Menopauza, hipotireoza i povećana tjelesna masa mogu biti povezane s nepovoljnim lipidima i metaboličkom disfunkcijom povezanom sa steatotičnom bolešću jetre – MASLD. Potrebno je procijeniti krvni tlak, glukozu, lipidni profil, tjelesnu masu i druge kardiometaboličke čimbenike.
Hipertireoza i pretjerano visoka doza levotiroksina mogu ubrzati gubitak koštane mase i povećati rizik srčanih aritmija. Cilj nije postići što niži TSH, nego održavati urednu funkciju štitnjače uz dozu prilagođenu pojedinoj ženi.
Ne liječiti samo laboratorijski nalaz ili pojedini simptom
Rezultate štitnjače potrebno je tumačiti zajedno sa simptomima, pregledom, lijekovima i dodatcima prehrani. Jednako tako, uredan TSH ne isključuje perimenopauzalne tegobe niti znači da žena ne treba pomoć.
Kombinirana ginekološka i, prema potrebi, endokrinološka procjena omogućuje pravilno razlikovanje uzroka te siguran odabir liječenja menopauzalnih simptoma i bolesti štitnjače.
Ovaj sadržaj namijenjen je općem informiranju i ne može zamijeniti liječnički pregled, laboratorijsku i endokrinološku obradu, dijagnozu ni preporuku liječenja.