Genitourinarni sindrom menopauze – GSM
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Genitourinarni sindrom menopauze: više od vaginalne suhoće
Genitourinarni sindrom menopauze zajednički je naziv za genitalne, seksualne i mokraćne tegobe povezane s padom estrogena i drugih spolnih hormona tijekom menopauze.
Naziv genitourinarni sindrom menopauze – GSM uveden je kako bi zamijenio nepotpune izraze poput „vulvovaginalne atrofije” i „atrofičnog vaginitisa”. Novi naziv obuhvaća promjene vulve, rodnice, uretre i mokraćnog mjehura te simptome koji mogu značajno narušiti udobnost, seksualno zdravlje i kvalitetu života.
Zašto je bio potreban novi naziv?
Međunarodno društvo za istraživanje ženskoga spolnog zdravlja – ISSWSH i tadašnje Sjevernoameričko društvo za menopauzu – NAMS, danas The Menopause Society, organizirali su 2013. godine stručnu konsenzusnu konferenciju o terminologiji vulvovaginalnih promjena u menopauzi.
Stručnjaci su zaključili da izrazi koji su se do tada upotrebljavali nisu dovoljno precizni. „Vulvovaginalna atrofija” opisivala je uglavnom anatomski izgled, ali ne i tegobe, dok je „atrofični vaginitis” pogrešno sugerirao da je upala uvijek prisutna. Nijedan od tih naziva nije obuhvaćao promjene mokraćnog sustava.
Kako se definira GSM?
Genitourinarni sindrom menopauze skup je simptoma i znakova povezanih sa smanjenjem estrogena i drugih spolnih steroida, koji zahvaćaju velike i male usne, klitoris, predvorje rodnice, ulaz u rodnicu, rodnicu, uretru i mokraćni mjehur.
Žena može imati samo jednu tegobu ili kombinaciju više genitalnih, seksualnih i mokraćnih simptoma. Da bi se promjene pripisale GSM-u, trebaju stvarati smetnje i ne smiju biti bolje objašnjene infekcijom, kožnom bolešću, alergijskom reakcijom, poremećajem dna zdjelice ili drugim stanjem.
GSM se bez liječenja često ne povlači
Za razliku od valunga, koji se kod mnogih žena s vremenom ublaže, genitourinarni simptomi mogu trajati i postupno se pogoršavati. Mnoge žene o njima ne razgovaraju s liječnikom jer ih smatraju neizbježnim dijelom starenja, iako postoje učinkovite mogućnosti liječenja.
Koje simptome obuhvaća GSM?
Genitalne tegobe
Suhoća, pečenje, žarenje, svrbež, nadraženost, osjetljivost i osjećaj zatezanja vulve ili rodnice.
Seksualne tegobe
Nedostatna vlažnost, nelagoda ili bol tijekom odnosa, površinska penetracijska bol i smanjeno seksualno zadovoljstvo.
Mokraćni simptomi
Učestalo ili hitno mokrenje, pečenje pri mokrenju te povećana sklonost ponavljanim infekcijama mokraćnog sustava.
Vidljive promjene
Blijeda i osjetljiva sluznica, gubitak elastičnosti, suženje ulaza u rodnicu, sitne fisure i krvarenje pri dodiru.
Zašto nastaju promjene?
Vulva, rodnica, uretra i mokraćni mjehur imaju zajedničke razvojne osobine i tkiva osjetljiva na spolne hormone. Pad estrogena mijenja epitel, vezivno tkivo, prokrvljenost i lokalnu mikrobiološku ravnotežu. Sluznica postaje tanja, manje elastična i osjetljivija na trenje i ozljede.
Smanjuju se količina kolagena i elastičnih vlakana, vlažnost i vaginalne sekrecije. Vaginalni pH raste, a broj zaštitnih laktobacila može se smanjiti. Te promjene mogu pridonijeti nelagodi, bolnim odnosima i većoj osjetljivosti mokraćnog sustava.
Nije svaka suhoća posljedica menopauze
Slične tegobe mogu uzrokovati kandidijaza i druge infekcije, kontaktni dermatitis, lihen sklerozus, lihen planus, vulvodinija, bolesti mokraćnog sustava, sindrom bolnoga mokraćnog mjehura, pudendalna neuralgija ili pojačana napetost mišića dna zdjelice.
Dijagnoza se temelji na razgovoru o simptomima i ginekološkom pregledu. Brisevi, analiza urina, vulvoskopija, biopsija ili druge pretrage provode se kada nalaz nije tipičan, kada postoji sumnja na drugu bolest ili kada tegobe ne odgovaraju na početno liječenje.
Kako se GSM liječi?
Kod blažih simptoma mogu pomoći vaginalni ovlaživači koji se primjenjuju redovito te lubrikanti tijekom seksualne aktivnosti. Važno je birati proizvode koji ne izazivaju pečenje ili iritaciju. Od koristi mogu biti i redovita nježna seksualna aktivnost, vaginalni dilatatori te fizioterapija dna zdjelice kada su prisutni mišićna napetost i penetracijska bol.
Za umjerene i izražene simptome učinkovite mogućnosti uključuju niskodozirani lokalni vaginalni estrogen, vaginalni dehidroepiandrosteron – DHEA odnosno prasteron i oralni ospemifen. Sistemska hormonska terapija može pomoći ako se primjenjuje i zbog drugih menopauzalnih simptoma, ali nekim je ženama unatoč njoj potrebna dodatna lokalna terapija.
Posebne okolnosti zahtijevaju individualni pristup
Kod žena koje su liječene zbog raka dojke nehormonske mogućnosti obično su prvi izbor. Ako simptomi ostanu izraženi, primjena lokalne hormonske terapije može se razmotriti individualno, uz zajedničko odlučivanje žene, ginekologa i onkologa, osobito kod liječenja inhibitorima aromataze.
Vaginalni laseri i radiofrekvencijski uređaji ne smatraju se standardnim prvim izborom liječenja GSM-a jer još nema dovoljno kvalitetnih podataka o njihovoj dugoročnoj učinkovitosti i sigurnosti u usporedbi s odobrenim terapijama.
Najvažnija poruka
Genitourinarni sindrom menopauze nije samo vaginalna suhoća niti neizbježna posljedica starenja koju žena mora podnositi. Obuhvaća genitalne, seksualne i mokraćne simptome koji se mogu prepoznati, razlikovati od drugih bolesti i učinkovito liječiti.
O tegobama treba razgovarati
Pečenje, suhoća, bolni odnosi ili ponavljane mokraćne tegobe razlog su za ginekološki pregled. Otvoren razgovor omogućuje postavljanje ispravne dijagnoze i izbor terapije koja odgovara intenzitetu simptoma, zdravstvenoj povijesti i željama žene.
Krvarenje nakon menopauze, ranice, promjene boje kože, kvržice, trajni svrbež ili bol ne smiju se automatski pripisati GSM-u i zahtijevaju ciljanu obradu.
Autor
Ovaj je sadržaj informativnog karaktera i ne može zamijeniti individualni liječnički pregled, dijagnostičku obradu ni preporuku o liječenju.