Vaginalni laser nakon raka dojke: što pokazuju dokazi?
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Genitourinarni sindrom nakon raka dojke: koje je mjesto vaginalnog lasera?
Vaginalni laser istražuje se kao nehormonska mogućnost liječenja genitourinarnog sindroma menopauze, ali aktualni dokazi još ne potvrđuju njegovu učinkovitost ni dugoročnu sigurnost u žena liječenih zbog raka dojke.
Manje nekontrolirane studije zabilježile su poboljšanje suhoće i dispareunije nakon laserskih postupaka, no randomizirana ispitivanja s prividnim postupkom nisu pokazala jasnu prednost lasera. Zbog toga se vaginalni laser trenutačno ne smatra standardnom niti rutinski preporučenom terapijom GSM-a nakon raka dojke.
Zašto je GSM izraženiji nakon liječenja raka dojke?
Kemoterapija, kirurško odstranjenje jajnika i lijekovi koji potiskuju djelovanje estrogena mogu izazvati nagao i izražen pad estrogenske stimulacije vulvovaginalnog i mokraćnog tkiva. Tegobe se zato mogu pojaviti ranije i biti intenzivnije nego nakon prirodne menopauze.
Najčešći simptomi uključuju vaginalnu i vulvarnu suhoću, pečenje, svrbež, osjetljivost, mikropukotine, bol pri spolnom odnosu i suženje introitusa. Mogu se pojaviti i učestalo ili bolno mokrenje, urgencija te ponavljane infekcije mokraćnog sustava.
GSM može znatno narušiti kvalitetu života
Bol i suhoća mogu dovesti do izbjegavanja spolnih odnosa, straha od penetracije, smanjenja seksualnog zadovoljstva i teškoća u partnerskom odnosu. Tegobe mogu dodatno pojačati emocionalno opterećenje povezano s dijagnozom i liječenjem maligne bolesti.
Simptome je važno aktivno prepoznati jer ih mnoge žene ne spominju spontano. Razgovor treba obuhvatiti lokalne, seksualne i mokraćne tegobe te njihov utjecaj na svakodnevni život i nastavak onkološke terapije.
Laserska terapija još je eksperimentalna mogućnost
Za liječenje GSM-a istražuju se frakcijski mikroablativni CO₂ laser i neablativni Er:YAG laser. Iako se postupci često predstavljaju kao učinkovita nehormonska alternativa, stručne smjernice upozoravaju da još nema dovoljno kvalitetnih podataka za njihovu rutinsku primjenu. Pored toga, većina kliničkih ustanovu u javno zdravstvenom sustavu nije opremljena novom tehnologijom.
Što uključuje početna procjena?
Simptomi
Procjenjuju se suhoća, pečenje, dispareunija, urinarne tegobe i njihov utjecaj na kvalitetu života.
Klinički pregled
Traže se stanjenje i osjetljivost tkiva, suženje introitusa, gubitak elastičnosti i mikropukotine.
Diferencijalna dijagnoza
Potrebno je isključiti infekcije, vulvarne dermatoze, neuropatsku bol i disfunkciju zdjeličnog dna.
Onkološki čimbenici
U obzir se uzimaju vrsta tumora, hormonski receptori, rizik recidiva i trenutačna endokrina terapija.
Predloženi mehanizam djelovanja lasera
Kontrolirana toplinska energija trebala bi potaknuti odgovor cijeljenja, remodeliranje kolagena, stvaranje elastina i promjene u mikrocirkulaciji. U manjim histološkim istraživanjima opisane su promjene debljine epitela i sadržaja glikogena.
Takvi biološki nalazi ne potvrđuju sami po sebi kliničku korist. Nije dokazano da se tkivo trajno vraća u premenopauzalno stanje niti da opisane histološke promjene pouzdano dovode do dugoročnog ublažavanja simptoma.
Što pokazuju kontrolirana ispitivanja?
Rane nekontrolirane studije zabilježile su poboljšanje suhoće, dispareunije i seksualne funkcije nakon nekoliko laserskih tretmana. Međutim, u takvim istraživanjima nije bilo odgovarajuće kontrolne skupine, pa se učinak nije mogao odvojiti od prirodnih promjena simptoma, očekivanja pacijentica i učinka samog postupka.
U randomiziranom ispitivanju LIGHT, provedenom među ženama liječenima inhibitorima aromataze, frakcijski CO₂ laser nije nakon šest mjeseci pokazao značajnu prednost pred prividnim laserskim postupkom. Slične rezultate pokazala su i pojedina sham-kontrolirana istraživanja u općoj postmenopauzalnoj populaciji.
Dugoročna sigurnost nije utvrđena
Kratkoročne nuspojave u istraživanjima najčešće su bile blage i prolazne, primjerice nelagoda, pečenje, iscjedak ili oskudno krvarenje. Ipak, broj ispitanica i trajanje praćenja nisu dovoljni za pouzdanu procjenu rijetkih ili kasnih komplikacija.
Nema dovoljno podataka o dugoročnom utjecaju ponavljanih postupaka na ožiljkavanje, kroničnu bol, vaginalnu stenozu, HPV-povezane promjene ili rizik recidiva raka. Izostanak zabilježenog sigurnosnog signala u malim studijama nije isto što i dokaz dugoročne sigurnosti.
Koje se terapije preporučuju prije lasera?
Prvi izbor obično su redovita primjena vaginalnih ovlaživača, lubrikanti tijekom odnosa, preparati hijaluronske kiseline, postupna uporaba vaginalnih dilatatora i fizikalna terapija zdjeličnog dna kada je indicirana.
Ako simptomi ostanu teški, niskodozirani vaginalni estrogen nekim se ženama može razmotriti nakon razgovora o koristima i mogućim rizicima. U žena koje uzimaju inhibitore aromataze odluku trebaju zajednički donijeti pacijentica, ginekolog i onkolog. U odabranim slučajevima mogu se razmotriti i druge lokalne ili sistemske mogućnosti, uz uvažavanje onkološke anamneze i ograničenja dostupnih dokaza.
Najvažnija poruka
Vaginalni laser nije potvrđena ključna terapija GSM-a nakon raka dojke, ali se niti ne koristi u kliničkim uvjetima za ovu indikaciju. Može se razmatrati samo kao individualna, još nedovoljno istražena mogućnost nakon neuspjeha standardnih postupaka, uz jasan razgovor o neizvjesnoj koristi, troškovima i nedostatku podataka o dugoročnoj sigurnosti.
Liječenje mora biti individualizirano
GSM nakon raka dojke ne treba prešutjeti niti prihvatiti kao neizbježnu posljedicu liječenja. Većini žena može se ponuditi postupni terapijski plan koji započinje nehormonskim mjerama i prilagođava se dominantnim simptomima, nalazu i odgovoru na liječenje.
Prije odluke o laserskom ili lokalnom hormonskom liječenju potrebno je provesti ginekološku procjenu i, kada je primjereno, uključiti onkologa u zajedničko donošenje odluke.
Autor
Ovaj sadržaj namijenjen je općem informiranju i ne može zamijeniti individualni ginekološki pregled, onkološku procjenu, dijagnozu ni preporuku liječenja.