Više od 33 milijuna poroda u osmogodišnjem istraživanju

Istraživači s Medical College of Wisconsin analizirali su podatke američkog Nacionalnog sustava vitalne statistike (National Vital Statistics System), koji obuhvaća podatke iz rodnih listova za sve živorođene u SAD-u. U istraživanje je uključeno više od 33,36 milijuna živorođene djece između 2016. i 2024. godine.

Hipertenzivni poremećaji identificirani su na temelju zabilježenih dijagnoza gestacijske hipertenzije, preeklampsije i eklampsije. Učestalost je izražena na 1.000 živorođenih i standardizirana prema dobi rodilja, čime je omogućena usporedba različitih godina neovisno o promjenama dobne strukture trudnica.

Učestalost hipertenzivnih poremećaja porasla je za gotovo tri četvrtine

Dobno standardizirana učestalost hipertenzivnih poremećaja porasla je sa 62,7 na 109,1 slučajeva na 1.000 živorođenih. To predstavlja relativno povećanje od približno 74 % tijekom promatranog razdoblja.

Analiza vremenskih trendova pokazala je da porast nije bio jednako izražen tijekom svih godina. Između 2016. i 2021. prosječni godišnji relativni porast iznosio je 8,9 %, dok se od 2021. do 2024. usporio na 4,4 %. Unatoč usporavanju, učestalost hipertenzivnih poremećaja nastavila je rasti.

Značajne razlike između populacijskih skupina

Istraživanje je pokazalo izražene razlike u učestalosti hipertenzivnih poremećaja između rasnih i etničkih skupina u SAD-u.

Najveća apsolutna učestalost tijekom 2024. zabilježena je među pripadnicama američkih domorodačkih i aljaških domorodačkih populacija (143,7 na 1.000 živorođenih), zatim među crnim ženama koje nisu hispanskog podrijetla (132,7 na 1.000) te bijelim ženama koje nisu hispanskog podrijetla (119,2 na 1.000).

Najbrži prosječni godišnji porast zabilježen je među ženama azijskog podrijetla koje nisu hispanskog podrijetla (9,7 %) i ženama koje su se izjasnile kao pripadnice više rasnih skupina (7,9 %).

Ove razlike ne treba tumačiti isključivo biološkim čimbenicima. Na rizik i ishode trudnoće mogu utjecati dostupnost zdravstvene zaštite, socioekonomske okolnosti, kronične bolesti, prehrana i drugi zdravstveni i društveni čimbenici. Istraživanje nije bilo osmišljeno za utvrđivanje uzroka uočenih razlika.

Zašto su hipertenzivni poremećaji u trudnoći važni?

Hipertenzivni poremećaji obuhvaćaju različita klinička stanja, od gestacijske hipertenzije do preeklampsije i eklampsije, koja može biti životno ugrožavajuća komplikacija trudnoće.

Preeklampsija je multisistemski poremećaj koji se najčešće razvija nakon 20. tjedna trudnoće, a obilježen je novonastalom hipertenzijom uz proteinuriju i/ili znakove oštećenja organa. Može zahvatiti bubrege, jetru, središnji živčani sustav i uteroplacentarnu cirkulaciju.

Osim neposrednih komplikacija, žene koje su tijekom trudnoće imale preeklampsiju ili druge hipertenzivne poremećaje imaju povećan dugoročni rizik od kronične hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti. Zbog toga praćenje njihova zdravlja ne bi smjelo završiti porodom.

Rano prepoznavanje rizika i prevencija

Rezultati istraživanja dodatno naglašavaju važnost procjene rizika već tijekom prvog tromjesečja trudnoće. Posebnu pozornost zahtijevaju trudnice s kroničnom hipertenzijom, ranijom preeklampsijom, šećernom bolešću, kroničnom bubrežnom bolešću, autoimunim bolestima ili višeplodnom trudnoćom.

U trudnica s povećanim rizikom preporučuju se redovito praćenje krvnog tlaka, procjena bubrežne funkcije i proteinurije prema indikaciji te odgovarajuće ultrazvučno praćenje fetalnog rasta.

Prema suvremenim opstetričkim smjernicama, u odabranih trudnica s visokim rizikom za preeklampsiju preporučuje se profilaktička primjena niske doze acetilsalicilatne kiseline, najčešće od kraja prvog tromjesečja, prema individualnoj procjeni rizika i važećem protokolu.

Što je važno za zdravu trudnoću?

Ograničenja istraživanja

Autori upozoravaju da se analiza temelji na podacima iz rodnih listova, koji mogu sadržavati pogreške u klasifikaciji i nepotpune informacije. Nije bilo moguće pouzdano razlikovati sve podtipove hipertenzivnih poremećaja, uključujući preeklampsiju superponiranu na kroničnu hipertenziju i HELLP sindrom.

U istraživanje su uključeni samo živorođeni porodi, pa rezultati ne prikazuju ukupno opterećenje hipertenzivnim poremećajima u trudnoćama koje su završile mrtvorođenjem ili fetalnom smrću. Također, opaženi porast ne dokazuje koji su čimbenici uzrokovali promjenu učestalosti.