Usporedba terapije preko kože i tableta

Retrospektivno istraživanje koristilo je podatke zdravstvene baze TriNetX. Uspoređene su dvije skupine žena u dobi od 46 do 60 godina: 3.844 korisnice transdermalne terapije i jednak broj korisnica oralne terapije.

Skupine su statistički usklađene prema dobi, demografskim obilježjima, drugim lijekovima i pridruženim stanjima. Istraživači su uspoređivali zabilježene dijagnoze depresije i anksioznosti te pojavnost pretilosti, kardiovaskularnih bolesti i Alzheimerove bolesti. To nije bilo randomizirano ispitivanje u kojem bi se način liječenja dodjeljivao slučajnim odabirom.

Depresija je rjeđe zabilježena uz transdermalnu terapiju

Depresija je zabilježena u 3,3% korisnica transdermalne terapije i 5,1% korisnica oralne terapije. Apsolutna razlika iznosila je 1,8 postotnih bodova, odnosno približno 18 manje zabilježenih slučajeva na 1.000 žena tijekom promatranog razdoblja.

U analizi vremena do pojave depresije oralna terapija bila je povezana s približno 30% većim hazardom u odnosu na transdermalnu terapiju: omjer hazarda iznosio je 1,30, uz 95%-tni interval pouzdanosti od 1,01 do 1,66. Taj rezultat ne znači da tablete uzrokuju depresiju niti da flasteri sprječavaju njezin nastanak.

Kako razumjeti rezultate istraživanja?

Moguće objašnjenje još nije dokazano

Oralni estrogen nakon apsorpcije prolazi kroz jetru, dok transdermalni estradiol ulazi u krvotok preko kože i zaobilazi prvi prolaz kroz jetru. Te farmakološke razlike mogu biti važne za učinke pojedinih pripravaka.

Jedna od pretpostavki jest da određeni transdermalni režimi omogućuju stabilniju izloženost estradiolu, što bi moglo utjecati na regulaciju raspoloženja. Međutim, ovo istraživanje nije izravno ispitivalo takav mehanizam. On ostaje moguće objašnjenje, a ne potvrđen razlog zabilježene razlike.

Poboljšanje raspoloženja nakon početka liječenja

Drugo istraživanje predstavljeno na istom kongresu pratilo je 275 žena koje su prvi put započele menopauzalnu hormonsku terapiju. Gotovo sve koristile su transdermalni estrogen. Na kontrolnom pregledu zabilježeno je smanjenje tegoba u psihološkom dijelu upitnika Menopause Rating Scale, koji obuhvaća depresivno raspoloženje, razdražljivost, anksioznost i iscrpljenost.

Udio žena s izraženim tegobama smanjio se sa 61,1% na 25,8%. Budući da nije bilo usporedne skupine bez hormonskog liječenja, ne može se utvrditi koliki je dio poboljšanja posljedica same terapije. Rezultat upitnika također nije jednak dijagnozi ili izlječenju depresivnog poremećaja.

Ograničenja važna za svakodnevnu praksu

Usporedba oralne i transdermalne terapije temeljila se na zdravstvenim zapisima odabrane populacije. Žene s nizom kardiovaskularnih čimbenika rizika bile su isključene, a većina sudionica bile su bjelkinje. Nalaze zato ne treba automatski primjenjivati na sve žene u menopauzi.

Nije bilo skupine koja nije koristila hormonsku terapiju, pa ovo istraživanje ne odgovara na pitanje smanjuje li bilo koji od tih režima rizik depresije u odnosu na izostanak liječenja. Izostanak značajne razlike u drugim proučavanim bolestima također ne dokazuje da su načini primjene jednaki u svim zdravstvenim učincima.

Kada je potrebna zasebna procjena mentalnog zdravlja?

Ako se uz liječenje smanje valunzi, noćno znojenje i nesanica, ali ostanu trajna potištenost, gubitak interesa, izražena tjeskoba ili poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju, potrebna je dodatna procjena. Nije dovoljno sve simptome pripisati menopauzi.

Hormonska terapija nije zamjena za standardno liječenje kliničke depresije ili anksioznog poremećaja. Prema procjeni mogu biti potrebni psihoterapija, lijekovi ili njihova kombinacija, uz istodobno zbrinjavanje menopauzalnih tegoba.