Hormonska terapija i rizik bubrežnih kamenaca u žena
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Hormonsko liječenje menopauze i rizik bubrežnih kamenaca
Analiza randomiziranih ispitivanja Women’s Health Initiative pokazala je mali porast rizika bubrežnih kamenaca uz tada ispitivanu oralnu estrogensku terapiju. Nalaz treba uključiti u individualnu procjenu, ali ga nije moguće automatski primijeniti na sve današnje hormonske pripravke.
Hormonsko liječenje najučinkovitija je terapija za valunge i noćno znojenje te ima važnu ulogu u prevenciji gubitka koštane mase. Analiza gotovo 27.000 sudionica ispitivanja Women’s Health Initiative pokazala je da uz njegove poznate koristi i rizike treba uzeti u obzir i mali mogući porast učestalosti bubrežnih kamenaca.
Kako je provedeno istraživanje?
Analizirani su podaci 26.374 žene u postmenopauzi uključene u dva randomizirana, placebom kontrolirana ispitivanja hormonskog liječenja u okviru programa Women’s Health Initiative – WHI.
Žene nakon histerektomije primale su oralne konjugirane konjske estrogene ili placebo. Sudionice s očuvanom maternicom primale su iste estrogene u kombinaciji s medroksiprogesteron-acetatom ili placebo. Prosječno praćenje trajalo je 7,1 godinu u estrogenskom i 5,6 godina u kombiniranom ispitivanju.
Koliko je rizik bio povećan?
U skupinama koje su primale hormonsku terapiju zabilježeno je 39 slučajeva bubrežnih kamenaca na 10.000 žena-godina, u usporedbi s 34 slučaja na 10.000 žena-godina u placebo skupinama.
To odgovara relativnom povećanju rizika od 21%. Kada su u analizi uzete u obzir samo žene koje su se pridržavale dodijeljene terapije, procijenjeno relativno povećanje iznosilo je 39%.
Relativni porast bio je veći od apsolutnog
Razlika između skupina iznosila je približno pet dodatnih slučajeva na 10.000 žena tijekom jedne godine liječenja. Drugim riječima, iako je relativni porast bio statistički značajan, apsolutni porast rizika bio je malen.
Nalaz ne znači da će većina žena tijekom hormonskog liječenja razviti bubrežne kamence niti da sama mogućnost nefrolitijaze predstavlja razlog za izbjegavanje terapije kada za nju postoji jasna indikacija.
Što je važno znati o rezultatima WHI-ja?
Određeni pripravci
Ispitivani su oralni konjugirani konjski estrogeni, sami ili uz medroksiprogesteron-acetat.
Mali apsolutni porast
Zabilježeno je približno pet dodatnih slučajeva na 10.000 žena-godina.
Sličan učinak gestagena
Rizik se nije bitno razlikovao između estrogenske i kombinirane terapije.
Ograničena primjenjivost
Rezultate nije moguće bez dodatnih dokaza prenijeti na sve suvremene doze i načine primjene.
Je li estrogen jedini mogući uzrok?
Mehanizam mogućeg povećanja rizika nije potpuno razjašnjen. Estrogen može utjecati na izlučivanje kalcija, citrata i mokraćne kiseline te na druge sastavnice mokraće koje sudjeluju u stvaranju ili sprječavanju kamenaca.
Ranija opažajna istraživanja nisu davala jednoznačne rezultate, a pojedini biološki učinci estrogena mogu djelovati i zaštitno. Zbog toga nalaz WHI-ja ne pruža potpuno objašnjenje, ali randomizirani ustroj ispitivanja daje težinu uočenoj povezanosti za primijenjene pripravke.
Tko ima veći osnovni rizik od kamenaca?
Žene koje su već imale bubrežni kamenac imaju znatno veći rizik njegova ponavljanja. U WHI analizi kamenac je bio približno pet puta češći u sudionica s ranijom anamnezom nefrolitijaze, neovisno o dodijeljenoj terapiji.
Riziku pridonose i nedovoljan unos tekućine, visok unos soli, pretilost, metabolički sindrom, šećerna bolest, određene prehrambene navike, bolesti paratireoidnih žlijezda te nasljedna i metabolička stanja.
Možemo li rezultate primijeniti na današnju terapiju?
WHI je ispitivao određene oralne pripravke i doze, a prosječna dob sudionica bila je viša od dobi u kojoj se danas najčešće započinje liječenje menopauzalnih simptoma. Stoga nije poznato nose li transdermalni estradiol, niže doze ili drugi progestageni jednak rizik.
Niskodozirani lokalni vaginalni estrogen primjenjuje se uz znatno manju sistemsku izloženost i namijenjen je prvenstveno liječenju genitourinarnog sindroma menopauze. Rezultate WHI analize nefrolitijaze nije opravdano automatski preslikati na takvu lokalnu terapiju.
Kako danas biramo hormonsko liječenje?
Sistemsko hormonsko liječenje najučinkovitije je za umjerene i teške vazomotorne simptome te pomaže u prevenciji gubitka koštane mase. Za izolirane simptome genitourinarnog sindroma menopauze najčešće se prednost daje ciljanoj lokalnoj terapiji.
Odabir ovisi o dobi žene, vremenu proteklom od menopauze, statusu maternice, intenzitetu simptoma te osobnom riziku za trombozu, moždani udar, bolesti dojke i endometrija, osteoporozu, kardiovaskularne bolesti i druge zdravstvene probleme.
Što ako je žena već imala bubrežne kamence?
Prethodna nefrolitijaza nije standardna apsolutna kontraindikacija za hormonsko liječenje, ali je važan podatak pri zajedničkom donošenju odluke. Potrebno je uzeti u obzir učestalost kamenaca, njihov sastav, metaboličke čimbenike i druge moguće uzroke.
Odgovarajući unos tekućine i umjeren unos soli opće su preventivne mjere, dok se ostale prehrambene preporuke prilagođavaju sastavu kamenca i metaboličkim nalazima. Ponavljani kamenci mogu zahtijevati nefrološku ili urološku obradu.
Odluka se temelji na ukupnoj koristi i riziku
Mali mogući porast rizika bubrežnih kamenaca treba uključiti u individualnu procjenu, osobito kod žena s ponavljanom nefrolitijazom. Sam po sebi najčešće nije razlog za odustajanje od hormonskog liječenja kada su očekivane koristi veće od mogućih rizika.
Vrstu, dozu i način primjene terapije potrebno je prilagoditi simptomima i zdravstvenom profilu žene te potrebu za nastavkom liječenja redovito ponovno procjenjivati.
Tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti liječnički pregled ni individualno savjetovanje. Hormonsko liječenje ne treba započinjati, mijenjati ili prekidati bez procjene liječnika. Kod jake boli u slabinama, krvi u mokraći, povišene temperature ili otežanog mokrenja potrebno je pravodobno potražiti liječničku pomoć.