Inzulin i rak dojke nakon menopauze
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Povišeni inzulin povezan je s rakom dojke nakon menopauze
Dugotrajno povišena razina inzulina može biti jedan od metaboličkih putova koji povezuju inzulinsku rezistenciju, višak masnog tkiva i veći rizik raka dojke u postmenopauzi.
Prospektivno istraživanje u sklopu Women’s Health Initiative pokazalo je da su žene s najvišim razinama inzulina imale veći relativni rizik raka dojke od žena s najnižim vrijednostima. Nalaz ne znači da povišeni inzulin nužno uzrokuje rak niti da se mjerenje inzulina može koristiti kao test probira za rak dojke.
Višekratno mjerenje inzulina i glukoze
Istraživanje je obuhvatilo 5.450 žena u postmenopauzi. Koncentracije inzulina i glukoze određene su na početku istraživanja, a zatim ponovno nakon jedne, tri i šest godina, što je pružilo bolji uvid u dugotrajniju metaboličku izloženost nego samo jedno početno mjerenje.
Tijekom približno osam godina praćenja dijagnosticirano je 190 slučajeva raka dojke. Istraživači su analizirali povezanost početnih i ponovljenih vrijednosti inzulina i glukoze s kasnijom pojavom bolesti.
Najviše vrijednosti povezane s većim rizikom
Žene s najvišim početnim vrijednostima inzulina imale su približno 2,2 puta veći relativni rizik raka dojke od žena s najnižim vrijednostima. U dijelu ispitanica koje nisu sudjelovale u intervencijskim programima istraživanja procijenjeni relativni rizik bio je još veći.
Riječ je o relativnim usporedbama između skupina s najvišim i najnižim vrijednostima, a ne o tvrdnji da će žena s povišenim inzulinom oboljeti od raka dojke. Ukupan broj dijagnosticiranih slučajeva bio je razmjerno malen, zbog čega procjene imaju određenu statističku nesigurnost.
Glukoza i inzulin nisu isto
Razina glukoze u ovom istraživanju nije pokazala jasnu povezanost s rizikom raka dojke. Organizam može godinama održavati normalnu glukozu tako da gušterača stvara sve više inzulina, pa hiperinzulinemija i inzulinska rezistencija mogu postojati prije razvoja predijabetesa ili šećerne bolesti.
Što nam pokazuju rezultati?
Povišeni inzulin
Najviše vrijednosti inzulina bile su povezane s većim relativnim rizikom raka dojke u postmenopauzi.
Ponovljena mjerenja
Više mjerenja tijekom šest godina omogućilo je bolju procjenu dugotrajne izloženosti inzulinu.
Bez jasne veze s glukozom
Sama koncentracija glukoze nije bila značajno povezana s pojavom raka dojke.
Metaboličko zdravlje
Rezultati podupiru važnost zdrave tjelesne težine, redovitog kretanja i prevencije inzulinske rezistencije.
Kako bi inzulin mogao djelovati?
Inzulin je hormon koji omogućuje ulazak glukoze u stanice i sudjeluje u regulaciji metabolizma. Kada su tkiva slabije osjetljiva na njegovo djelovanje, gušterača povećava proizvodnju inzulina kako bi održala glukozu u normalnom rasponu.
Inzulin i povezani signalni putovi mogu poticati rast i dijeljenje stanica te smanjiti procese njihove programirane smrti. Hiperinzulinemija može utjecati i na raspoloživost spolnih hormona, što je osobito važno kod hormonski ovisnih tumora dojke nakon menopauze.
Uloga masnog tkiva nakon menopauze
Nakon menopauze masno tkivo postaje važan izvor estrogena pretvorbom androgena u estrogene. Veća količina masnog tkiva, osobito u području trbuha, često je povezana s inzulinskom rezistencijom, kroničnom upalom i promjenama u koncentraciji hormona i čimbenika rasta.
Zbog tih međusobno povezanih procesa teško je potpuno odvojiti učinak inzulina od utjecaja tjelesne težine, raspodjele masnog tkiva, estrogena, tjelesne aktivnosti i drugih obilježja. Rak dojke uvijek nastaje djelovanjem više čimbenika, a ne jedne laboratorijske vrijednosti.
Treba li rutinski mjeriti inzulin?
Mjerenje inzulina nije dio standardnog probira za rak dojke i ne može pokazati ima li žena rak niti hoće li ga razviti. Metaboličko zdravlje uobičajeno se procjenjuje anamnezom, tjelesnom težinom, opsegom struka, krvnim tlakom, glukozom natašte, HbA1c-om i lipidnim profilom.
Vrijednost inzulina ovisi o tome je li krv uzeta natašte, vremenu posljednjeg obroka, primijenjenoj laboratorijskoj metodi i drugim čimbenicima. Nalaz se zato može tumačiti samo u odgovarajućem kliničkom kontekstu.
Što žena može učiniti?
Održavanje tjelesne težine u zdravom rasponu, izbjegavanje daljnjeg dobivanja na težini u odrasloj dobi i redovita tjelesna aktivnost povezani su s manjim rizikom raka dojke nakon menopauze. Aktivnost također poboljšava osjetljivost na inzulin i pomaže očuvanju mišićne mase.
Preporučuju se raznolika prehrana s mnogo povrća, mahunarki, cjelovitih žitarica i drugih izvora vlakana, ograničavanje alkohola, nepušenje te sudjelovanje u organiziranom programu probira prema dobi i individualnom riziku.
Prevencija uključuje više od jednog čimbenika
Na rizik raka dojke utječu dob, nasljeđe, gustoća dojki, reproduktivna povijest, tjelesna težina, alkohol, tjelesna aktivnost, hormonska izloženost i brojni drugi čimbenici. Individualna procjena zato se ne temelji samo na glukozi, inzulinu ili indeksu tjelesne mase.
Nova kvržica, uvlačenje kože ili bradavice, krvavi iscjedak, promjena oblika dojke ili trajna jednostrana promjena zahtijevaju liječničku obradu neovisno o posljednjem mamografskom nalazu.
Ovaj je sadržaj informativnog karaktera i ne može zamijeniti individualni liječnički pregled, dijagnostičku obradu ni preporuku o liječenju.