Kada je histerektomija potrebna zbog obilnih krvarenja?
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Kada je histerektomija potrebna zbog obilnih krvarenja?
Histerektomija definitivno rješava abnormalna uterina krvarenja, ali nije uvijek prvi korak u liječenju. Kod mnogih žena prije odstranjenja maternice mogu se razmotriti hormonska terapija, hormonska spirala, traneksamična kiselina, histeroskopski zahvati i druge metode prilagođene uzroku krvarenja.
Starija istraživanja upozorila su da dio žena prije histerektomije zbog benignih bolesti nije imao dokumentiran pokušaj manje invazivnog liječenja. Ta je poruka i danas važna, ali suvremeni pristup ne pita samo postoji li patološka promjena u odstranjenoj maternici. Važnije je utvrditi uzrok krvarenja, intenzitet simptoma, učinak prethodnog liječenja, reproduktivne planove i želje pacijentice.
Što je abnormalno uterino krvarenje?
Abnormalno uterino krvarenje (AUB) obuhvaća krvarenja koja odstupaju od očekivanog obrasca prema učestalosti, pravilnosti, trajanju ili obilnosti. Uzrok može biti anatomski, hormonski, hematološki ili povezan s lijekovima i drugim bolestima.
Zato AUB nije jedna dijagnoza. Prije odluke o liječenju potrebno je utvrditi što je u podlozi krvarenja i koliko ono utječe na zdravlje i kvalitetu života žene.
Prvi korak je pronaći uzrok
Suvremena klasifikacija uzroka AUB-a razlikuje strukturne promjene, poput polipa, adenomioze, mioma i malignih ili premalignih bolesti, od nestrukturnih uzroka kao što su poremećaji koagulacije, ovulacije i funkcije endometrija.
Obrada se prilagođava dobi i simptomima te može uključivati ginekološki pregled, ultrazvuk, laboratorijsku obradu, histeroskopiju i biopsiju endometrija kada za nju postoji indikacija.
Histerektomija nije jedina mogućnost
Ako je isključena zloćudna bolest i klinička situacija dopušta konzervativno liječenje, danas postoji više učinkovitih mogućnosti kojima se maternica može sačuvati.
Izbor ovisi o uzroku krvarenja, dobi žene, potrebi za kontracepcijom, želji za budućom trudnoćom, prisutnosti boli ili anemije te prethodnom odgovoru na liječenje.
Koje se mogućnosti mogu razmotriti?
Hormonska spirala
Intrauterini sustav s levonorgestrelom vrlo učinkovito smanjuje obilna menstrualna krvarenja.
Lijekovi
Traneksamična kiselina, hormonska terapija i određeni protuupalni lijekovi mogu smanjiti krvarenje.
Histeroskopija
Polipi i određeni submukozni miomi mogu se ciljano odstraniti bez histerektomije.
Ablacija endometrija
Odabranim ženama koje više ne planiraju trudnoću može smanjiti ili zaustaviti krvarenja.
Hormonska spirala ima posebno važno mjesto
Intrauterini sustav koji otpušta levonorgestrel jedan je od najučinkovitijih konzervativnih načina liječenja obilnih menstrualnih krvarenja kada anatomija maternice dopušta njegovu primjenu.
Osim smanjenja gubitka krvi, može pružiti kontracepciju i smanjiti dismenoreju. Kod nekih žena omogućuje izbjegavanje ili barem odgađanje kirurškog zahvata.
Kada je histeroskopija bolji izbor?
Ako krvarenje uzrokuje polip endometrija ili submukozni miom koji se izbočuje u šupljinu maternice, histeroskopski zahvat može izravno ukloniti uzrok uz očuvanje maternice.
Takav pristup posebno je važan kod žena koje žele zadržati fertilitet ili jednostavno žele izbjeći veliku operaciju kada za nju nema potrebe.
Kada histerektomija ipak ima smisla?
Histerektomija ostaje najučinkovitije definitivno liječenje uterinog krvarenja jer nakon odstranjenja maternice krvarenje više nije moguće. Može biti opravdan izbor kod teških i dugotrajnih simptoma, velikih ili brojnih mioma, adenomioze, neuspjeha konzervativnog liječenja ili kada žena nakon informiranog razgovora želi definitivno rješenje.
Odluka ne mora značiti da je potrebno iscrpiti baš svaku postojeću terapiju. Ako su koristi i rizici jasno objašnjeni, dobro informirana žena može legitimno preferirati definitivno kirurško liječenje.
Patohistološki nalaz ne određuje sam opravdanost operacije
Starija studija navela je da kod približno 18% operiranih žena patohistološki nalaz nije pokazao miome, endometriozu, adenomiozu, hiperplaziju ili drugu očekivanu patologiju. Takav podatak ne treba tumačiti kao dokaz da je svaka od tih histerektomija bila nepotrebna.
Žena može imati teško abnormalno krvarenje ili kronične simptome i bez velike makroskopske lezije u maternici. Opravdanost operacije procjenjuje se prema cijeloj kliničkoj slici, a ne retroaktivno samo prema konačnom patohistološkom nalazu.
Važna je i želja za očuvanjem maternice
Neke žene žele učiniti sve što je moguće kako bi izbjegle histerektomiju, dok druge nakon godina obilnih krvarenja, anemije, boli i neuspješnog liječenja žele definitivno rješenje.
Suvremena medicina zato naglašava zajedničko donošenje odluke. Liječnik treba objasniti realne koristi, ograničenja i rizike svake mogućnosti, a izbor treba odgovarati kliničkoj situaciji i prioritetima pacijentice.
Ako se odabere histerektomija, važan je i operacijski put
Kod benignih bolesti prednost se, kada je moguće, daje minimalno invazivnom pristupu. Vaginalna histerektomija ostaje odličan izbor kada je tehnički izvediva, dok je laparoskopski pristup važna alternativa kada vaginalna operacija nije prikladna.
Otvorena abdominalna histerektomija uglavnom se čuva za situacije u kojima minimalno invazivan pristup nije siguran ili izvediv.
Najvažnija poruka
Prije histerektomije zbog benignog abnormalnog uterinog krvarenja treba utvrditi uzrok i razgovarati o realnim alternativama. Cilj nije pod svaku cijenu izbjeći histerektomiju, nego osigurati da svaka žena dobije liječenje koje najbolje odgovara njezinoj bolesti, simptomima, reproduktivnim planovima i osobnim prioritetima.
Odluka se donosi zajedno s pacijenticom
Ako obilna ili nepravilna krvarenja uzrokuju anemiju, bol, iscrpljenost ili ozbiljno narušavaju kvalitetu života, postoji više mogućnosti liječenja. Ginekološka obrada može pokazati koja od njih ima najveću vjerojatnost uspjeha.
Kada konzervativne metode nisu primjerene, nisu bile učinkovite ili ih žena ne želi, dobro indicirana histerektomija ostaje vrijedna i učinkovita terapijska mogućnost.
Autor
Tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti individualni ginekološki pregled, dijagnostiku niti odluku o konzervativnom ili kirurškom liječenju.