Što je obuhvatilo dansko istraživanje?

Istraživači su analizirali podatke nacionalnih zdravstvenih registara od 2003. do 2021. godine za žene u dobi od 50 do 69 godina. Zabilježeno je 9.807 prvih venskih tromboembolijskih događaja, 18.460 prvih ishemijskih moždanih udara i 11.974 prva infarkta miokarda. Svaki slučaj uspoređen je s pet žena iste godine rođenja koje do tada nisu imale odgovarajući događaj.

Podaci o izdanim receptima omogućili su razlikovanje načina primjene, doze i trajanja hormonskog liječenja. Iz istraživanja su bile isključene žene s nizom prethodnih bolesti i stanja, uključujući raniju trombozu, rak, trombofiliju i uklanjanje jajnika. Rezultati se zato ne mogu automatski prenijeti na sve pacijentice.

Tablete su bile povezane s većom učestalošću ugrušaka

U usporedbi sa ženama koje trenutačno nisu koristile hormonsku terapiju, oralno liječenje bilo je povezano s približno 60% većom stopom venske tromboembolije, 30% većom stopom ishemijskog moždanog udara i 20% većom stopom infarkta miokarda. Venska tromboembolija obuhvaća duboku vensku trombozu i plućnu emboliju.

Riječ je o relativnim razlikama između skupina. Povećanje od 60% ne znači da će 60% korisnica razviti ugrušak. Za razumijevanje nalaza potrebno je prikazati i apsolutnu razliku, odnosno koliko se dodatnih događaja povezuje s terapijom u određenom broju žena.

Četiri čimbenika važna za odabir terapije

Niža oralna doza ne uklanja sve rizike

Oralni estradiol u dozi do 1 mg dnevno nije bio povezan s povećanom stopom moždanog udara ili infarkta miokarda, neovisno o trajanju uporabe. Nasuprot tome, doze veće od 1 mg dnevno, korištene dulje od godinu dana, bile su povezane s povećanim stopama tih događaja.

Za vensku tromboemboliju slika je bila drukčija: povećana učestalost uz oralnu terapiju općenito je zabilježena kroz različite doze i trajanja liječenja. Zato izostanak povećanja moždanog udara i infarkta uz nižu dozu ne znači da je takva terapija bez trombotskog rizika.

Transdermalna terapija imala je povoljnije rezultate

Uz hormonsku terapiju preko kože uglavnom nije zabilježena povećana učestalost proučavanih trombotskih događaja. Iznimka je bila kombinirana ciklička transdermalna terapija, uz koju je zabilježena približno dvostruko veća stopa infarkta miokarda: omjer hazarda iznosio je 2,1, uz 95%-tni interval pouzdanosti od 1,1 do 4,1.

U tom režimu estrogen se primjenjuje kontinuirano preko kože, a progestogen tijekom dijela ciklusa. Nalaz povećanja infarkta temeljio se na malom broju događaja i zahtijeva oprezno tumačenje. Ne dokazuje da ovaj režim uzrokuje infarkt niti poništava ukupno povoljnije rezultate transdermalne primjene.

Što istraživanje može, a što ne može dokazati?

Ovo je opservacijsko istraživanje, pa utvrđene povezanosti ne dokazuju uzročno-posljedičnu vezu. Među ograničenjima su nedostatak podataka o pušenju, indeksu tjelesne mase i dobi nastupa menopauze, čimbenicima koji mogu utjecati na rezultate.

Važno je i da su proučavani sistemski hormonski režimi. Zaključke ne treba automatski primjenjivati na niskodoznu lokalnu vaginalnu estrogensku terapiju, koja se koristi za drukčije simptome i zahtijeva zasebnu procjenu.

Kako nalaze primijeniti u razgovoru o liječenju?

Rezultati podupiru odabir najniže učinkovite doze i redovitu procjenu potrebe za nastavkom terapije. Ako je oralno liječenje prikladno, nalazi o dozama do 1 mg estradiola dnevno mogu pomoći pri odabiru početnog režima i razgovoru o mogućim rizicima povećanja doze.

Doza od 1 mg nije univerzalna granica za svaku pacijenticu. Nekim ženama nije dovoljna za kontrolu simptoma. Tada treba individualno razmotriti prilagodbu doze ili načina primjene, uz procjenu koristi, podnošljivosti i osobnog kardiovaskularnog i trombotskog rizika.