Što je pokazalo istraživanje blizanaca

U norveškom istraživanju objavljenom 2006. godine upitnik je poslan na 12.700 blizanaca rođenih između 1967. i 1979. godine. Podatci o simptomima uspoređeni su s porođajnom težinom i vrstom blizanačkog para.

Porođajna težina ispod 1500 grama bila je povezana s približno 2,4 puta većim izgledima za IBS u odnosu na referentnu skupinu više porođajne težine. U toj su se skupini simptomi prijavljivali i ranije. Procjena je imala širok interval pouzdanosti, što ograničava preciznost zaključka.

Blizanci pomažu istražiti gene i okoliš

Podudarnost IBS-a bila je veća među jednojajčanim nego među dvojajčanim blizancima. U određenoj skupini jednojajčanih parova s nižim porođajnim težinama blizanac s IBS-om bio je prosječno lakši od blizanca bez bolesti.

Takvi nalazi podupiru istraživanje nasljednih i razvojnih čimbenika. Ipak, niska porođajna težina nije isto što i zastoj fetalnog rasta: može biti povezana i s prijevremenim rođenjem ili drugim okolnostima. Studija ne dokazuje da je uzrok IBS-a bila nedostatna prehrana majke.

Kako se sindrom iritabilnog crijeva najčešće očituje

Crijeva i mozak djeluju povezano

IBS se danas opisuje kao poremećaj interakcije crijeva i mozga. Promjene osjetljivosti crijeva i njihove pokretljivosti mogu pridonijeti boli i poremećaju pražnjenja, iako nema vidljivog oštećenja koje bi objasnilo sve simptome.

To ne znači da su tegobe umišljene. Bol i ograničenja mogu biti znatni, a liječenje može uključiti prehrambene, farmakološke i psihološke postupke usmjerene na različite dijelove tog sustava.

Kako se postavlja dijagnoza

Liječnik procjenjuje obrazac i trajanje boli, učestalost i izgled stolice, prehranu, lijekove te osobnu i obiteljsku anamnezu. Prema okolnostima provode se pretrage za druga stanja, primjerice anemiju, upalu ili celijakiju.

Kolonoskopija nije automatski potrebna svakoj osobi s tipičnim simptomima IBS-a. Odluka ovisi o dobi, nalazima, upozoravajućim simptomima i potrebi za redovitim probirom raka debelog crijeva.

Prehranu treba prilagoditi bez nepotrebnih zabrana

Odgovor na prehrambene promjene razlikuje se među osobama. Kod zatvora mogu pomoći topljiva vlakna, uz postupno povećavanje unosa kako bi se smanjila nadutost. Korisno je bilježiti odnos obroka i simptoma.

Ako početne mjere nisu dovoljne, može se razmotriti vremenski ograničen i stručno vođen pristup prehrani s manjim udjelom FODMAP ugljikohidrata. Ne preporučuje se samostalno dugoročno izbacivanje velikog broja namirnica. Bezglutensku prehranu ne treba uvoditi prije potrebne obrade na celijakiju.

Kada simptome ne treba pripisati IBS-u

Krv u stolici, crna stolica, neobjašnjiva anemija i nenamjerni gubitak težine zahtijevaju dodatnu liječničku procjenu. Važna je i obiteljska anamneza raka debelog crijeva, upalnih bolesti crijeva ili celijakije.

Novonastale ili promijenjene tegobe treba ponovno procijeniti i u osobe koja već ima dijagnozu IBS-a. Ranija dijagnoza ne objašnjava automatski svaki novi simptom.