Procjena rizika važnija je od jednog nalaza

Mineralna gustoća kostiju mjeri se denzitometrijom, odnosno DXA pretragom. Međutim, odluka o liječenju uključuje i dob, prethodne prijelome, obiteljsku anamnezu, tjelesnu težinu, pušenje, bolesti i lijekove koji mogu oslabiti kosti.

Alat FRAX procjenjuje desetogodišnju vjerojatnost prijeloma kuka i velikih osteoporotskih prijeloma. Rezultat se tumači uz kliničku procjenu i odgovarajuće nacionalne preporuke. Britanski pragovi za liječenje ne prenose se automatski na druge zemlje.

Kada je potrebna dodatna obrada?

Prijelom nakon pada iz stojećeg položaja ili druge male traume važan je znak moguće krhkosti kostiju. Nakon takvog prijeloma potrebno je pravodobno procijeniti rizik novih prijeloma i potrebu za liječenjem.

Novonastala bol u leđima, gubitak tjelesne visine ili izražena pogrbljenost mogu upozoravati na prijelom kralješka. Uz denzitometriju, prema potrebi se provode snimanje kralježnice i laboratorijske pretrage radi otkrivanja mogućih drugih uzroka gubitka koštane mase.

Četiri temelja zaštite kostiju

Koji se lijekovi najčešće primjenjuju?

Bisfosfonati, poput alendronata i risedronata, čest su početni izbor. Intravenska zoledronska kiselina važna je mogućnost kada oralna terapija nije prikladna, a NOGG je posebno preporučuje kao jednu od prvih opcija nakon prijeloma kuka.

Denosumab i druge terapijske mogućnosti razmatraju se prema individualnim potrebama. Nisu svi lijekovi jednako dokazano učinkoviti za sve vrste prijeloma: primjerice, raloksifen smanjuje rizik prijeloma kralježaka, dok za ibandronat nije dokazana zaštita od prijeloma kuka. Izbor zato ovisi i o tome koji je prijelom najveća prijetnja za pojedinu osobu.

Kada se razmatra terapija koja potiče stvaranje kosti?

Kod vrlo visokog rizika, osobito uz prijelome kralježaka, specijalist može razmotriti početno liječenje teriparatidom, abaloparatidom ili romosozumabom, prema indikacijama i dostupnosti. Ovi lijekovi potiču stvaranje kosti, a romosozumab istodobno smanjuje njezinu razgradnju.

Takvo liječenje vremenski je ograničeno. Nakon završetka potrebno je bez nepotrebne odgode uvesti odgovarajuću antiresorptivnu terapiju kako bi se očuvao postignuti učinak. Odabir lijeka uključuje procjenu kontraindikacija i mogućih rizika.

Bisfosfonati: kada se procjenjuje nastavak liječenja?

Prema NOGG-u, rizik prijeloma ponovno se procjenjuje nakon najmanje pet godina oralnih bisfosfonata ili tri godine intravenske zoledronske kiseline. To su trenuci za procjenu daljnjeg liječenja, a ne automatski rokovi za prekid terapije.

Osobama koje i dalje imaju visok rizik često je potrebno dulje liječenje. Privremena pauza može se razmotriti kod odabranih osoba s nižim rizikom, uz dogovoreno praćenje. Trajanje pauze ovisi o lijeku i kliničkom stanju; nakon novog prijeloma potrebna je ponovna procjena.

Kalcij, vitamin D i tjelesna aktivnost

Preporučuje se uravnotežena prehrana s dovoljnim unosom kalcija i proteina. Dodatci kalcija koriste se kada prehrambeni unos nije dovoljan, a vitamin D prema riziku manjka i potrebama liječenja. Dodatci nisu zamjena za lijekove kada je rizik prijeloma visok.

Vježbe s opterećenjem, trening snage i vježbe ravnoteže pomažu očuvanju funkcije. Kod osoba s prijelomima kralježaka program treba stručno prilagoditi. Važna je i prevencija padova, uključujući procjenu vida, obuće, kućnog okruženja i lijekova koji mogu uzrokovati omaglicu.

Glukokortikoidi i hormonska terapija

Dugotrajna primjena glukokortikoida može brzo povećati rizik prijeloma. Procjenu koštanog zdravlja treba provesti na početku takvog liječenja, a kod osoba s visokim rizikom zaštitnu terapiju započeti pravodobno. Potreba ovisi o dozi, trajanju liječenja i ostalim čimbenicima rizika.

Menopauzalna hormonska terapija također štiti kosti tijekom primjene. Može biti jedna od mogućnosti za odabrane mlađe žene u postmenopauzi, osobito uz menopauzalne tegobe, nakon individualne procjene koristi i rizika. Nakon njezina prekida ponovno se procjenjuje potreba za zaštitom kostiju.

Što se prati tijekom terapije?

Kontrole uključuju redovitost uzimanja lijeka, nuspojave, nove prijelome, padove i promjene zdravstvenog stanja. Denzitometrija i laboratorijske pretrage planiraju se prema vrsti terapije i kliničkim potrebama.

Bubrežna funkcija procjenjuje se prije uvođenja određenih lijekova i tijekom liječenja kada je potrebno, osobito prije intravenskih bisfosfonata. Ne postoji opće pravilo da se provjerava tek svakih pet godina. Prije primjene lijekova koji mogu sniziti kalcij potrebno je provjeriti i korigirati relevantne poremećaje.