Patohistološka dijagnoza u ginekologiji
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Patohistološka dijagnoza u ginekologiji
Patohistološka dijagnoza predstavlja završni i najpouzdaniji korak u potvrdi mnogih ginekoloških promjena. Analiza uzorka tkiva pod mikroskopom omogućuje razlikovanje urednih, upalnih, benignih, prekanceroznih i malignih lezija te usmjerava odluku o praćenju, dodatnoj obradi ili liječenju. U ginekologiji se patohistološki materijal dobiva različitim vrstama biopsija, ekscizijskih zahvata, kiretažom i LETZ postupkom.
Što znači patohistološka dijagnoza
Patohistološka dijagnoza znači mikroskopsku analizu tkiva koje je uzeto s vrata maternice, endometrija, vulve, vagine, jajnika, maternice ili drugih ginekoloških struktura. Za razliku od citologije, koja procjenjuje pojedinačne stanice ili njihove skupine, patohistologija analizira cjelovitu arhitekturu tkiva, odnos stanica i dubinu promjene.
Upravo zato patohistološki nalaz ima ključnu ulogu kada treba potvrditi ili isključiti displaziju, prekancerozu, invazivnu bolest, hiperplaziju endometrija, polip, kroničnu upalu, dermatozu ili drugu strukturnu promjenu.
Zašto je patohistologija toliko važna
Patohistološka dijagnoza ne odgovara samo na pitanje postoji li promjena, nego i kakva je njezina priroda, opseg i biološko značenje. Ona razlikuje benignu od prekancerozne i maligne lezije, procjenjuje rubove odstranjenog tkiva i pomaže odrediti je li promjena uklonjena u cijelosti.
Zbog toga je patohistologija temelj odluke o daljnjem praćenju, ponovnoj biopsiji, kirurškom zahvatu, lokalnom liječenju ili onkološkoj obradi.
Kako se dolazi do patohistološkog uzorka
Patohistološki materijal u ginekologiji dobiva se ciljanim uzimanjem manjeg dijela tkiva ili odstranjenjem cijele vidljive promjene. Izbor metode ovisi o lokalizaciji promjene, dobi pacijentice, kolposkopskom ili ultrazvučnom nalazu, reproduktivnim planovima i kliničkom pitanju na koje treba odgovoriti.
- biopsija vrata maternice, vulve, vagine ili endometrija
- LETZ ili druga ekscizija transformacijske zone
- endocervikalna kiretaža ili ekskohleacija
- frakcionirana ili aspiracijska kiretaža endometrija
- odstranjenje polipa, suspektne lezije ili cijele tvorbe
- operacijski uzorci nakon laparoskopije, histeroskopije ili klasične kirurgije
Svaka od tih metoda ima svoje mjesto i svoju dijagnostičku vrijednost.
Najvažnije vrste ginekoloških biopsija
Biopsija vrata maternice
Ciljano uzimanje uzorka iz kolposkopski suspektnog područja radi potvrde cervikalne intraepitelne lezije, upale ili druge abnormalnosti.
Biopsija vulve
Koristi se kod kroničnih vulvarnih tegoba, promjene boje, zadebljanja, ulceracije, leukoplakije, sumnje na dermatozu ili neoplaziju.
Biopsija vagine
Provodi se kada postoji suspektna lezija vaginalne stijenke, abnormalna kolposkopska slika ili potreba za potvrdom VaIN-a i drugih promjena.
Biopsija endometrija
Uzimanje uzorka sluznice maternice radi procjene abnormalnog krvarenja, hiperplazije, polipa, hormonskog učinka ili sumnje na karcinom endometrija.
Cervikalna biopsija i njezina uloga
Biopsija vrata maternice najčešće se radi pod kolposkopskim navođenjem, iz područja koje izgleda najizraženije ili nosi najveći rizik. Time se povećava vjerojatnost da uzorak doista predstavlja najvažniji dio lezije.
Patohistološki nalaz cervikalne biopsije može potvrditi benignu promjenu, LSIL, HSIL, glandularnu abnormalnost ili invazivnu bolest. Biopsija je osobito važna kada se kolposkopija i PAPA test ne slažu ili kada kolposkopski nalaz upućuje na promjenu višeg stupnja.
LETZ i patohistološka analiza
LETZ nije samo terapijski zahvat, nego i iznimno važan način dobivanja reprezentativnog patohistološkog preparata iz transformacijske zone.
Uklanjanjem lezije električnom omčicom patolog dobiva cjelovitiji uzorak nego kod male punch biopsije, što omogućuje pouzdaniju procjenu stupnja lezije, dubine zahvaćenosti i statusa rubova. Upravo je analiza rubova preparata jedan od ključnih podataka za daljnje praćenje.
Ako lezija ne dopire do rubova odstranjenog tkiva, veća je vjerojatnost da je uklonjena u cijelosti. Ako dopire do rubova, nalaz traži pažljivije kontrole i ponekad dodatni zahvat.
Kiretaža i njezina dijagnostička vrijednost
Kiretaža u ginekologiji nije jedinstven postupak, nego skup metoda kojima se dobiva tkivo iz cervikalnog kanala ili šupljine maternice. Njezina vrijednost posebno dolazi do izražaja kada promjena nije u potpunosti vidljiva ili kada citologija, ultrazvuk i klinički simptomi traže histološku potvrdu.
Najčešći oblici su endocervikalna kiretaža odnosno ekskohleacija te kiretaža endometrija, koja može biti dijagnostička, frakcionirana ili dio histeroskopski vođene obrade.
Endocervikalna kiretaža
Endocervikalna kiretaža koristi se za uzimanje materijala iz cervikalnog kanala, osobito kada postoji sumnja na endocervikalnu komponentu lezije ili kada transformacijska zona nije u cijelosti vidljiva. Time se pokušava odgovoriti na pitanje postoji li promjena dublje u kanalu vrata maternice.
Ovaj postupak često dopunjuje kolposkopiju, biopsiju ili LETZ, a njegov nalaz može biti presudan u procjeni treba li daljnja ekscizija ili druga terapija.
Kiretaža endometrija i biopsija sluznice maternice
Kiretaža endometrija ili ciljano uzorkovanje sluznice maternice koristi se kod abnormalnih uterinih krvarenja, zadebljanog endometrija, postmenopauzalnog krvarenja, sumnje na polip, hiperplaziju ili karcinom endometrija. Uzorak omogućuje procjenu građe žlijezda, strome i eventualne atipije.
U suvremenoj praksi često se prednost daje ciljanoj histeroskopskoj obradi i aspiracijskim metodama kada su primjerene, ali patohistološka analiza ostaje završni korak koji potvrđuje prirodu promjene.
Što patolog procjenjuje u uzorku
Patolog ne traži samo “prisustvo bolesti”, nego analizira više razina nalaza: vrstu epitela, prisutnost upale, stupanj atipije, dubinu i raspored promjene, odnos prema okolnom tkivu, eventualnu invaziju te rubove ekscizijskog preparata.
Zato patohistološki nalaz često sadrži više važnih informacija od same završne dijagnoze i mora se uvijek tumačiti u kliničkom kontekstu.
Kako se tumači patohistološki nalaz
Patohistološki nalaz treba čitati zajedno s kliničkom slikom, kolposkopijom, citologijom, HPV nalazom i slikovnim metodama. Isti termin može imati različito praktično značenje ovisno o lokalizaciji promjene, opsegu zahvaćenosti i načinu na koji je uzorak uzet.
Primjerice, mali uzorak s vrata maternice i cjeloviti LETZ preparat ne daju jednaku količinu informacija. Zato je važno da način uzorkovanja bude prilagođen pitanju na koje želimo dobiti odgovor.
Kada se patohistološka dijagnoza posebno traži
- kod abnormalnog PAPA testa i suspektne kolposkopije
- kod perzistentnog HPV nalaza uz promjene na cerviksu
- kod kroničnih vulvarnih tegoba, ranica, leukoplakije ili pigmentiranih lezija
- kod abnormalnog uterinog krvarenja i promjena endometrija
- kod polipa, suspektnih tvorbi i nejasnih lezija vagine ili vulve
- nakon LETZ-a, konizacije, ekscizije ili drugog kirurškog odstranjenja promjene
U svim tim situacijama patohistologija omogućuje da se klinička sumnja pretvori u točnu dijagnozu.
Patohistološka dijagnoza kao dio povezanog sustava
Patohistološki nalaz ima najveću vrijednost kada se ne promatra izolirano, nego kao dio povezane ginekološke dijagnostike.
Kolposkopija pokazuje gdje je promjena, biopsija uzima reprezentativno tkivo, a patohistologija potvrđuje što promjena doista jest. Na isti način ultrazvuk može posumnjati na promjenu endometrija, ali tek histološka analiza određuje njezinu prirodu.
Takav povezani pristup omogućuje sigurniju procjenu, individualizirano liječenje i racionalno planiranje kontrola.
Povezane teme
Za cjelovitije razumijevanje patohistološke dijagnostike korisno je pregledati i povezane teme koje povezuju kliničku sumnju, ciljano uzorkovanje tkiva i konačnu mikroskopsku dijagnozu.
Citologija – PAPA test
Metoda probira kojom se otkrivaju stanične abnormalnosti i određuje potreba za daljnjom histološkom obradom.
Kolposkopija
Detaljan pregled vrata maternice pod povećanjem koji omogućuje precizno lociranje suspektnih područja za ciljanu biopsiju.
Abnormalni kolposkopski nalazi
Kolposkopske promjene koje upućuju na potrebu histološke verifikacije i određivanja stupnja lezije.
Biopsija
Ciljano uzimanje uzorka tkiva koje predstavlja ključni korak između kliničke sumnje i patohistološke dijagnoze.
LETZ (LEEP)
Ekscizijski zahvat koji omogućuje istodobno uklanjanje lezije i dobivanje reprezentativnog uzorka za histološku analizu.
Vulvoskopija
Optički pregled vulve pod povećanjem koji pomaže u odabiru reprezentativnog mjesta za biopsiju vulvarnih lezija.
Kada je patohistološka analiza sljedeći važan korak
Ako postoji suspektna promjena na cerviksu, vulvi, vagini ili endometriju, patohistološka analiza uzorka tkiva često je ključna za točnu dijagnozu i sigurno planiranje daljnjeg liječenja.
Napomena: Sadržaj na ovoj stranici služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualni savjet liječnika. O potrebi za biopsijom, kiretažom, LETZ zahvatom ili drugom vrstom uzorkovanja odlučuje se na temelju kliničkog nalaza i cjelokupne medicinske dokumentacije.
Saznajte što je biopsija u ginekologiji, kada se radi biopsija vulve, vrata maternice i endometrija te koja je uloga biopsije, LETZ-a i konizacije.
ATHENA studija pokazala kako dodatne biopsije tijekom kolposkopije mogu otkriti važne cervikalne lezije koje nisu jasno vidljive.
Novo razumijevanje kolposkopije pokazuje da dvije do tri ciljane biopsije suspektnih acetobijelih promjena značajno povećavaju otkrivanje HSIL.
Saznajte što je LETZ, kada se radi, koliko je siguran i kako izgleda oporavak nakon zahvata uklanjanja promjena vrata maternice.
Može li LETZ povećati rizik pobačaja i prijevremenog poroda? Većina žena ima urednu trudnoću, ali dubina i opseg ekscizije ipak su važni.
Kiretaža i endometrial sampling služe za procjenu abnormalnih krvarenja, hiperplazije i drugih promjena endometrija kao što su maligne lezije.