Perimenopauza i depresija: promjene MAO-A u mozgu žena
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Perimenopauza i depresija: što se događa s enzimom MAO-A u mozgu?
PET istraživanje pokazalo je povećano vezanje enzima monoaminooksidaze A u mozgu žena tijekom perimenopauze, što bi moglo biti jedan od bioloških čimbenika njihove povećane osjetljivosti na depresivne simptome.
U istraživanju provedenom među 58 žena vrijednosti pokazatelja MAO-A u perimenopauzalnoj skupini bile su prosječno 34% više nego u žena reprodukcijske dobi i 16% više nego u postmenopauzalnih žena. Nalaz pruža mogući biološki model, ali ne dokazuje da povišeni MAO-A uzrokuje depresiju.
Što je otkriveno PET snimanjem?
Istraživački tim iz Toronta primijenio je pozitronsku emisijsku tomografiju kako bi procijenio vezanje monoaminooksidaze A u različitim dijelovima mozga. MAO-A je enzim uključen u razgradnju nekoliko važnih monoaminskih neurotransmitera.
Pokazatelj vezanja MAO-A bio je najviši u perimenopauzalnoj skupini. Prosječno je bio 34% viši nego u žena reprodukcijske dobi te 16% viši nego u žena koje su već ušle u postmenopauzu.
Zašto je MAO-A važan za raspoloženje?
Monoaminooksidaza A sudjeluje u razgradnji serotonina, norepinefrina i dopamina. Ti neurotransmiteri imaju važne uloge u regulaciji raspoloženja, motivacije, emocionalne obrade, pažnje i odgovora na stres.
Povećano vezanje MAO-A ranije je zabilježeno u osoba s velikim depresivnim poremećajem te tijekom ranog postpartalnog razdoblja, kada naglo padaju razine estrogena i progesterona. To je potaknulo pretpostavku da bi sličan mehanizam mogao sudjelovati i u perimenopauzalnoj osjetljivosti na depresiju.
Nalaz pokazuje moguću biološku poveznicu
PET snimanje nije izravno mjerilo brzinu razgradnje neurotransmitera niti je dokazalo da je povećani MAO-A prouzročio depresiju. Pokazalo je mjerljivu neurobiološku promjenu koja bi mogla pridonijeti razumijevanju zašto su neke žene tijekom perimenopauze osjetljivije na promjene raspoloženja.
Kako je istraživanje provedeno?
U istraživanju je sudjelovalo 58 žena: 19 žena reprodukcijske dobi, 27 žena u perimenopauzi i 12 postmenopauzalnih žena. Ispitanice su podvrgnute PET snimanju uz radiofarmak koji se veže za MAO-A.
Istraživači su usporedili raspoloživost MAO-A u više moždanih regija. U perimenopauzalnih žena uočene su više vrijednosti kroz širok raspon analiziranih područja, a sklonost plačljivosti bila je povezana s višim vrijednostima u prefrontalnoj moždanoj kori.
Što rezultati mogu značiti?
Biološka osjetljivost
Promjene raspoloženja mogu biti povezane s mjerljivim neurokemijskim promjenama tijekom perimenopauze.
Hormonske oscilacije
Promjenjive razine estrogena mogle bi utjecati na regulaciju MAO-A i monoaminskih neurotransmitera.
Razlike među ženama
Biološki nalazi ne znače da će svaka žena u perimenopauzi razviti depresiju ili anksioznost.
Ranije prepoznavanje
Pravodobno prepoznavanje simptoma omogućuje raniju procjenu, podršku i odgovarajuće liječenje.
Zašto bi estrogen mogao biti važan?
Eksperimentalni podaci upućuju na to da pad estrogena može biti povezan s povećanjem razine MAO-A. Tijekom perimenopauze razine estradiola izrazito osciliraju, a razdoblja njihova naglog pada mogla bi utjecati na sustave neurotransmitera koji reguliraju raspoloženje.
Ipak, odnos estrogena, MAO-A i depresije nije jednostavan. Na mentalno zdravlje istodobno utječu prethodna depresija, osjetljivost na hormonalne promjene, vazomotorni simptomi, kvaliteta sna, stres, zdravstveno stanje i životne okolnosti.
Može li se povećanje MAO-A spriječiti?
Istraživači su predložili daljnje proučavanje nutritivnih i hormonskih intervencija, ali na temelju ovog istraživanja nije moguće preporučiti dodatke prehrani, inhibitore MAO-A ili hormonsku terapiju radi mijenjanja vrijednosti MAO-A u mozgu.
Menopauzalna hormonska terapija može pomoći nekim ženama s vazomotornim simptomima i povezanim promjenama raspoloženja, ali nije univerzalni lijek za depresiju. Odluka o njezinoj primjeni zahtijeva individualnu procjenu simptoma, koristi, rizika i kontraindikacija.
Ograničenja istraživanja
Istraživanje je obuhvatilo malen broj žena, osobito u postmenopauzalnoj skupini, i provedeno je u jednom trenutku. Zbog presječnog dizajna nije moguće utvrditi jesu li promjene MAO-A prethodile promjenama raspoloženja niti kako se mijenjaju kod iste žene tijekom menopauzalnog prijelaza.
Rezultati zato predstavljaju važan biološki trag, ali ne i dijagnostički test za perimenopauzalnu depresiju. PET snimanje MAO-A nije dio rutinske kliničke procjene žena s promjenama raspoloženja.
Najvažnija poruka
Perimenopauza je u malom PET istraživanju bila povezana s povećanim vezanjem MAO-A u mozgu. Ta bi promjena mogla pridonijeti osjetljivosti na depresivne simptome, ali sama ne dokazuje depresiju niti omogućuje predviđanje koja će žena razviti poremećaj raspoloženja.
Kada treba potražiti pomoć?
Potrebno je razgovarati s liječnikom ako potištenost, tjeskoba, razdražljivost, gubitak interesa, teškoće koncentracije ili nesanica traju, ponavljaju se ili ometaju svakodnevno funkcioniranje. Procjena treba obuhvatiti mentalno zdravlje, spavanje, menopauzalne tegobe, bolesti štitnjače, lijekove i druge moguće uzroke.
Psihoterapija, prilagodba životnih navika, liječenje poremećaja sna, antidepresivi i, u odabranih žena, menopauzalna hormonska terapija mogu biti dijelovi individualnog plana. Misli o samoozljeđivanju ili samoubojstvu zahtijevaju hitnu stručnu pomoć.
Autor
Ovaj sadržaj namijenjen je općem informiranju i ne može zamijeniti individualni liječnički pregled, psihijatrijsku procjenu, dijagnozu ni preporuku liječenja.