Rana demencija pogađa milijune ljudi prije 65. godine
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Rana demencija pogađa milijune ljudi prije 65. godine
Demencija nije bolest isključivo starije životne dobi. Velika međunarodna analiza pokazala je da približno 3,9 milijuna ljudi u svijetu živi s demencijom čiji simptomi počinju prije 65. godine života, a novija istraživanja sve više usmjeravaju pozornost na rano prepoznavanje simptoma i čimbenike rizika na koje možemo utjecati.
Demencija s ranim početkom označava demenciju čiji se simptomi pojavljuju prije 65. godine života. Iako je znatno rjeđa od demencije u starijoj dobi, njezine posljedice mogu biti posebno teške jer pogađa ljude tijekom radnog vijeka, podizanja djece i aktivnog obiteljskog i društvenog života.
Koliko je rana demencija zapravo česta?
Velika meta-analiza objavljena u časopisu JAMA Neurology obuhvatila je 95 populacijskih istraživanja, od kojih su 74 s više od 2,7 milijuna ispitanika uključena u glavnu analizu prevalencije.
Procijenjena globalna dobno standardizirana prevalencija demencije s ranim početkom iznosila je 119 na 100.000 osoba u dobi od 30 do 64 godine. Prema tadašnjoj svjetskoj populaciji, to je odgovaralo približno 3,9 milijuna ljudi. Autori su upozorili da je stvaran broj vjerojatno i veći zbog nedijagnosticiranih slučajeva i nedostatka kvalitetnih podataka iz mnogih dijelova svijeta.
Rizik snažno raste približavanjem 65. godini
Demencija je iznimno rijetka u najmlađim analiziranim skupinama. U dobi od 30 do 34 godine procijenjena prevalencija bila je približno 1,1 na 100.000 stanovnika.
U dobi od 60 do 64 godine porasla je na približno 77 na 100.000. Taj izraziti porast potvrđuje da dob ostaje jedan od najvažnijih čimbenika rizika, čak i unutar skupine koju nazivamo demencijom s ranim početkom.
Demencija prije 65. godine često se kasno prepoznaje
Kada se problemi s pamćenjem, ponašanjem, govorom ili organizacijom svakodnevnih aktivnosti pojave kod osobe u četrdesetim ili pedesetim godinama, demencija često nije prva dijagnoza na koju se pomisli.
Simptomi se mogu pripisati stresu, depresiji, menopauzi, iscrpljenosti ili problemima na poslu. Zbog toga između prvih simptoma i konačne dijagnoze mogu proći godine.
Nije svaki prvi simptom gubitak pamćenja
Alzheimerova bolest najčešći je pojedinačni uzrok demencije s ranim početkom, ali klinička slika u mlađih osoba može biti raznolika. Vaskularna i frontotemporalna demencija također su važni uzroci, a postoje i rjeđi neurodegenerativni, metabolički i genetski poremećaji.
Kod nekih osoba prvi simptomi nisu zaboravljivost nego promjene osobnosti i ponašanja, poteškoće s govorom, prostornom orijentacijom, planiranjem, donošenjem odluka ili obavljanjem ranije jednostavnih zadataka.
Na koje znakove treba obratiti pozornost?
Pamćenje
Ponavljano zaboravljanje novih informacija koje počinje ometati svakodnevno funkcioniranje.
Govor
Teško pronalaženje riječi, razumijevanje jezika ili postupno osiromašenje govora.
Ponašanje
Neobične promjene osobnosti, socijalnog ponašanja, prosuđivanja ili emocionalnih reakcija.
Svakodnevne aktivnosti
Poteškoće s organizacijom posla, financijama, vožnjom ili zadacima koji su ranije bili rutinski.
Zašto je dijagnoza u mlađoj dobi posebno zahtjevna?
Osoba u pedesetim godinama može još uvijek raditi, imati kreditne obveze, uzdržavati djecu ili skrbiti o starijim roditeljima. Dijagnoza zato ne pogađa samo zdravstveno stanje pojedinca nego cijelu obiteljsku, profesionalnu i financijsku strukturu.
Zdravstveni sustavi tradicionalno su organizirali skrb o demenciji prvenstveno za starije osobe. Mlađim oboljelima često su potrebni drukčiji oblici neurološke, psihološke, socijalne i obiteljske podrške.
Postoje li čimbenici rizika na koje možemo utjecati?
Novija velika istraživanja demencije s ranim početkom pokazuju da uz genetiku i dob postoje i potencijalno promjenjivi čimbenici rizika. Među njima se istražuju kardiovaskularno i metaboličko zdravlje, konzumacija alkohola, socijalna izolacija, tjelesna aktivnost, sluh i drugi čimbenici povezani sa zdravljem mozga.
To ne znači da se svaki slučaj demencije može spriječiti. Genetski i neurodegenerativni mehanizmi ostaju važni, osobito kod nekih obiteljskih oblika bolesti. Međutim, očuvanje kardiovaskularnog i metaboličkog zdravlja istodobno je važno i za zdravlje mozga.
Menopauza ili kognitivni poremećaj?
Žene tijekom perimenopauze često opisuju zaboravljivost, smanjenu koncentraciju i osjećaj "magle u glavi". Takve su tegobe česte i same po sebi ne znače demenciju.
Razlog za dodatnu procjenu postoji kada su promjene progresivne, kada ih primjećuju i članovi obitelji ili suradnici te kada počnu narušavati sposobnost rada, snalaženja, komunikacije ili samostalnog obavljanja svakodnevnih aktivnosti.
Zašto je rana dijagnoza važna?
Pravodobna dijagnoza omogućuje utvrđivanje uzroka simptoma, liječenje reverzibilnih stanja koja mogu oponašati kognitivni poremećaj i, kada se potvrdi neurodegenerativna bolest, ranije planiranje liječenja i podrške.
Danas je to još važnije jer se dijagnostika Alzheimerove bolesti brzo razvija, uključujući napredne slikovne metode i biomarkere koji mogu pomoći u preciznijem utvrđivanju osnovne bolesti.
Najvažnija poruka
Demencija prije 65. godine nije česta, ali je znatno češća nego što se nekada pretpostavljalo. Povremena zaboravljivost nije demencija, no progresivne promjene pamćenja, govora, ponašanja ili sposobnosti svakodnevnog funkcioniranja u mlađoj životnoj dobi ne treba automatski pripisivati stresu, depresiji ili menopauzi.
Kada potražiti liječničku procjenu?
Ako se kognitivne ili bihevioralne promjene postupno pogoršavaju i počinju utjecati na posao, odnose, vožnju, financije ili svakodnevnu samostalnost, potrebna je liječnička procjena bez obzira na životnu dob.
Rana obrada ne znači automatski dijagnozu demencije. Brojna druga stanja mogu izazvati slične simptome, a upravo je njihovo razlikovanje jedan od najvažnijih razloga za pravodobnu dijagnostiku.
Autor
Tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti individualni liječnički pregled, neurološku procjenu niti dijagnostiku kognitivnih poremećaja.