Što je istraživanje obuhvatilo?

Istraživanje je provedeno u sklopu japanske nacionalne studije GENJA o genitourinarnom sindromu menopauze. Od ukupno 4.134 ispitanice u dobi od 40 do 79 godina, njih 911 navelo je seksualnu aktivnost tijekom prethodne godine.

Među njima je 716 žena bilo seksualno aktivno tijekom prethodna tri mjeseca, dok je 195 žena posljednju seksualnu aktivnost imalo ranije tijekom godine. Prosječna dob ispitanica bila je približno 54 godine, a oko 42% još nije bilo u postmenopauzi.

Koje su razlike pronađene?

Nakon prilagodbe rezultata prema dobi, menopauzalnom statusu i drugim čimbenicima, seksualna aktivnost tijekom prethodna tri mjeseca bila je povezana s rjeđom vulvarnom boli, suhoćom i iritacijom u svakodnevnom životu.

Međutim, između skupina nije pronađena statistički značajna razlika u učestalosti boli pri spolnom odnosu ni suhoće tijekom odnosa. Zato rezultati ne potvrđuju pojednostavljenu tvrdnju da češći seks sprječava bol ili vaginalnu suhoću.

Najvažniji nalazi studije

Što je genitourinarni sindrom menopauze?

Genitourinarni sindrom menopauze, poznat i kao GSM, skup je promjena povezanih s padom estrogena i drugih spolnih hormona. Može zahvatiti vulvu, rodnicu, mokraćnu cijev i mokraćni mjehur.

Mogući simptomi uključuju suhoću, pečenje, svrbež, iritaciju, smanjenu elastičnost tkiva, oskudniju lubrikaciju, bol pri penetraciji, učestalo ili hitno mokrenje te ponavljane infekcije mokraćnog sustava. Za razliku od nekih drugih menopauzalnih simptoma, tegobe se bez liječenja često nastavljaju ili postupno pogoršavaju.

Seksualna aktivnost ne smije biti bolna terapija

Ugodna i dobrovoljna seksualna aktivnost može pridonijeti prokrvljenosti i održavanju funkcije vaginalnog tkiva. Ona ne mora podrazumijevati samo penetrativni odnos, nego može uključivati dodir, samozadovoljavanje ili uporabu vaginalnih dilatatora kada su medicinski indicirani.

Ženu ipak ne treba savjetovati da nastavi s penetracijom koja uzrokuje bol. Ponavljana bol može dovesti do straha, refleksnog stezanja mišića zdjeličnog dna i daljnjeg izbjegavanja odnosa. Najprije treba utvrditi uzrok tegoba i ponuditi odgovarajuće liječenje.

Liječenje ne ovisi o seksualnoj aktivnosti

Svakoj ženi koja ima simptome GSM-a treba ponuditi procjenu i liječenje, neovisno o tome ima li partnera ili je seksualno aktivna. Blage tegobe mogu se ublažiti redovitom primjenom vaginalnih ovlaživača, dok se prije seksualne aktivnosti mogu koristiti lubrikanti na vodenoj ili silikonskoj osnovi.

Ako su simptomi izraženiji ili traju unatoč nehormonskim mjerama, mogu se razmotriti lokalni vaginalni estrogen, vaginalni prasteron ili druge terapijske mogućnosti. Kod pridružene napetosti mišića i boli može pomoći fizioterapija zdjeličnog dna.

Koliko je siguran lokalni vaginalni estrogen?

Niskodozirani vaginalni estrogen vrlo je učinkovit u liječenju suhoće, iritacije i boli povezanih s GSM-om. Primjenjuje se lokalno u obliku tableta, krema, kapsula ili vaginalnog prstena, uz znatno manju sistemsku izloženost nego kod hormonske terapije koja djeluje na cijeli organizam.

Izbor liječenja treba prilagoditi simptomima, zdravstvenom stanju i željama pacijentice. Žene koje su liječene zbog hormonski ovisnog tumora dojke trebaju o lokalnoj hormonskoj terapiji razgovarati sa svojim ginekologom i onkologom.

Kada je potreban ginekološki pregled?

Pregled se preporučuje kada su suhoća, pečenje ili bol trajni, ometaju svakodnevni život ili dovode do izbjegavanja odnosa. Potrebno je isključiti infekcije, dermatološke bolesti vulve, vestibulodiniju, poremećaj mišića zdjeličnog dna i druge moguće uzroke.

Krvarenje nakon spolnog odnosa, svako krvarenje nakon menopauze, neuobičajen iscjedak, ranice ili nova tvorba zahtijevaju pravodobnu liječničku procjenu i ne smiju se automatski pripisati menopauzi.