Sindrom bolnog mjehura: kako se danas postavlja dijagnoza?
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Sindrom bolnog mjehura: kako se danas postavlja dijagnoza?
Učestalo mokrenje i urgencija nisu dovoljni za dijagnozu intersticijskog cistitisa. Ključni simptom sindroma bolnog mokraćnog mjehura jest kronična bol, pritisak ili nelagoda povezana s punjenjem mjehura, uz isključenje infekcije i drugih bolesti koje mogu izazvati slične tegobe.
Dijagnostika intersticijskog cistitisa znatno se promijenila. Nekada su se koristili test s kalijevim kloridom, urodinamika i cistoskopska hidrodistenzija kao pokušaji potvrde bolesti. Danas se dijagnoza prvenstveno temelji na karakterističnom obrascu simptoma i pažljivom isključivanju drugih uzroka kronične boli i urinarnih tegoba.
Što je sindrom bolnog mokraćnog mjehura?
Sindrom bolnog mokraćnog mjehura, često označen kao BPS/IC (bladder pain syndrome/interstitial cystitis), kronično je stanje obilježeno boli, pritiskom ili nelagodom koju pacijentica povezuje s mokraćnim mjehurom.
Uz bol se najčešće pojavljuju učestalo mokrenje i urgencija, a simptomi traju dulje vrijeme bez drugog jasnog uzroka poput bakterijske infekcije mokraćnog sustava.
Najvažniji trag je odnos boli i punjenja mjehura
Karakteristična anamneza često uključuje pogoršanje boli ili pritiska kako se mokraćni mjehur puni te barem djelomično olakšanje nakon mokrenja.
Zbog toga neke žene mokre vrlo često ne zato što bi mjehur nužno bio funkcionalno „preaktivan“, nego zato što pražnjenjem pokušavaju spriječiti ili smanjiti bol.
Urgencija kod BPS-a nije isto što i preaktivni mjehur
Kod preaktivnog mokraćnog mjehura urgencija je iznenadna i teško odgodiva potreba za mokrenjem, često povezana sa strahom da će urin pobjeći prije dolaska do toaleta.
Kod sindroma bolnog mjehura žena može osjećati potrebu za mokrenjem zato što punjenje mjehura povećava bol ili neugodan pritisak. Razlikovanje razloga zbog kojeg pacijentica često mokri može biti važnije od samog broja mikcija.
Koji simptomi usmjeravaju dijagnozu?
Bol i pritisak
Nelagoda se često pojačava punjenjem mokraćnog mjehura i smanjuje nakon mokrenja.
Često mokrenje
Pacijentica može mokriti mnogo puta tijekom dana, često u malim količinama.
Noćno mokrenje
Nokturija može prekidati san i značajno utjecati na kvalitetu života.
Negativne kulture
Ponavljani simptomi uz izostanak dokaza bakterijske infekcije trebaju potaknuti širu obradu.
Prvi korak je isključiti infekciju
Simptomi cistitisa i sindroma bolnog mjehura mogu izgledati vrlo slično. Zato analiza urina i, kada je klinički indicirano, urinokultura imaju važnu ulogu u isključivanju bakterijske uroinfekcije.
Ako žena mjesecima ili godinama prima antibiotike zbog „cistitisa“, a urinokulture su opetovano negativne, potrebno je preispitati dijagnozu.
Što još može oponašati bolest mokraćnog mjehura?
Vulvodinija, genitourinarni sindrom menopauze, uretritis, endometrioza, vulvarne dermatoze, infekcije, kamenci i druge bolesti mogu izazivati bol ili pečenje koje pacijentica doživljava kao problem mokraćnog sustava.
Zato je kod žena često koristan i ginekološki pregled, osobito kada postoje vulvarno pečenje, bol pri spolnom odnosu, vaginalni simptomi ili kronična zdjelična bol.
Mišići zdjeličnog dna često su dio problema
Kod značajnog broja žena s kroničnom boli mokraćnog mjehura nalaze se bolni, napeti ili preaktivni mišići zdjeličnog dna i miofascijalne trigger točke.
Vaginalna palpacija mišića zdjeličnog dna zato može biti vrlo korisna. Ako postoji hipertonus, terapija nije jačanje mišića Kegelovim vježbama, nego njihovo opuštanje i ciljana fizioterapija zdjeličnog dna.
Koristi li se još test s kalijevim kloridom?
Test s intravezikalnim kalijevim kloridom nekada se koristio uz pretpostavku da će oštećena zaštitna barijera mokraćnog mjehura omogućiti kaliju da izazove karakterističnu bol i urgenciju.
Danas se taj test ne preporučuje kao rutinski dijagnostički postupak jer nije dovoljno specifičan, može biti bolan i ne pruža pouzdanu potvrdu niti isključenje bolesti.
Je li urodinamika potrebna?
Urodinamsko ispitivanje nije rutinski potrebno za postavljanje dijagnoze nekompliciranog sindroma bolnog mokraćnog mjehura. Može biti korisno kada dijagnoza nije jasna ili postoje istodobni poremećaji mokrenja koje treba preciznije definirati.
Mali funkcionalni kapacitet mjehura može pratiti težu bolest, ali sam po sebi nije dijagnostički kriterij.
Kada je potrebna cistoskopija?
Cistoskopija nije nužna svakoj pacijentici samo da bi se postavila dijagnoza. Važna je kada postoji hematurija, atipična klinička slika, sumnja na drugu bolest ili potreba za procjenom mogućih Hunnerovih lezija.
Hunnerove lezije predstavljaju prepoznatljiv upalni fenotip intersticijskog cistitisa i važno ih je otkriti jer imaju specifične terapijske mogućnosti.
Hidrodistenzija više nije obavezna za dijagnozu
Prisutnost glomerulacija nakon hidrodistenzije nekada se smatrala važnim dijagnostičkim nalazom. Danas znamo da glomerulacije nisu specifične za intersticijski cistitis i mogu se pojaviti i u drugim okolnostima.
Hidrodistenzija se zato ne mora rutinski provoditi samo radi potvrde dijagnoze. U određenih pacijentica može imati dijagnostičku ili terapijsku ulogu, ali odluka se donosi individualno.
Dnevnik mokrenja može dati mnogo informacija
Jednostavan dnevnik u koji žena nekoliko dana zapisuje vrijeme mokrenja, količinu urina, urgenciju, bol i unos tekućine može pomoći u razumijevanju obrasca simptoma.
Posebno je koristan za razlikovanje čestog mokrenja zbog malog funkcionalnog kapaciteta i boli od velikog ukupnog stvaranja urina ili drugih poremećaja.
Ne postoji jedan test koji potvrđuje bolest
Za sindrom bolnog mokraćnog mjehura ne postoji jedan krvni test, urinokultura, urodinamski nalaz ili cistoskopski znak koji kod svih pacijentica potvrđuje dijagnozu.
Zato je najvažnija kombinacija karakteristične anamneze, fizikalnog i ginekološkog pregleda, osnovne urinarne obrade i ciljano odabranih dodatnih pretraga.
Najvažnija poruka
Sindrom bolnog mokraćnog mjehura danas se prvenstveno prepoznaje prema kroničnoj boli, pritisku ili nelagodi povezanoj s mokraćnim mjehurom, uz učestalo mokrenje ili urgenciju i isključenje drugih uzroka. KCl test, rutinska urodinamika i obavezna cistoskopska hidrodistenzija više nisu potrebni za svaku pacijenticu.
Ponavljani „cistitis” bez bakterija traži drugi odgovor
Ako se bol, pečenje, urgencija i učestalo mokrenje stalno vraćaju, a urinokulture ostaju negativne, ponavljanje antibiotika bez nove procjene najčešće nije rješenje.
Potrebno je razmotriti sindrom bolnog mjehura, stanje vulve i vagine te funkciju mišića zdjeličnog dna kako bi se liječenje usmjerilo prema stvarnom uzroku simptoma.
Autor
Tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti individualni ginekološki ili urološki pregled, analizu urina, urinokulturu niti ciljanu dijagnostiku kronične boli mokraćnog mjehura.