Zašto se seksualna želja može promijeniti?

Na želju utječu tjelesno zdravlje, hormonske promjene, san, raspoloženje, stres, odnos s partnerom i osobno iskustvo seksualnosti. U perimenopauzi i menopauzi valunzi i loš san mogu smanjiti raspoloživost za intimnost, a suhoća i bol tijekom odnosa mogu dovesti do izbjegavanja seksualnih aktivnosti.

Vrijedi pregledati i lijekove, osobito ako su tegobe počele nakon uvođenja nove terapije. Određeni antidepresivi mogu utjecati na seksualnu funkciju. Dugotrajna bolest, iscrpljenost ili posljedice infekcije također mogu biti dio šire slike, ali ne treba unaprijed pretpostaviti jedan uzrok.

Kada je smanjena želja klinički problem?

Ne postoji „normalan” broj spolnih odnosa ni razina želje koja vrijedi za sve žene. Neke žene ne doživljavaju čestu spontanu želju, ali mogu osjetiti želju tijekom ugodne intimnosti. To samo po sebi nije bolest.

O hipoaktivnom poremećaju seksualne želje, odnosno HSDD-u, razmatra se kada je smanjena želja trajna, ženi uzrokuje značajnu osobnu uznemirenost i ne može se bolje objasniti drugim stanjem, lijekom ili okolnostima odnosa. Dijagnoza se postavlja razgovorom i procjenom, a ne jednim hormonskim nalazom.

Četiri područja koja vrijedi zajedno procijeniti

Kada se razmatra testosteron?

Transdermalni testosteron ima dokaze o umjerenoj koristi u žena u postmenopauzi s dijagnosticiranim HSDD-om, nakon procjene drugih čimbenika koji mogu objasniti smanjenu želju. Ne preporučuje se samo zato što je izmjerena vrijednost testosterona „niska”: ne postoji krvna granica koja pouzdano razlikuje žene s HSDD-om od onih bez njega.

Ako se terapija primjenjuje, doza treba održavati vrijednosti u fiziološkom rasponu za žene, uz praćenje učinka i mogućih nuspojava, poput akni ili pojačane dlakavosti. Podaci o dugoročnoj sigurnosti ograničeni su. Status odobrenja pripravaka za žene razlikuje se među državama, pa je potrebno provjeriti koji su proizvodi dostupni u Hrvatskoj.

Što mogu hormonska terapija i drugi lijekovi?

Sistemska menopauzalna hormonska terapija može biti primjerena za valunge i druge menopauzalne tegobe, ali nije univerzalno liječenje smanjene seksualne želje. Vaginalni estrogen i prasteron prvenstveno se razmatraju za lokalne simptome, poput suhoće i boli. Tibolon se može primjenjivati za određene menopauzalne tegobe, no nije dokazano rješenje za svaku ženu s HSDD-om.

Flibanserin je lijek za određeni oblik stečenog, općeg HSDD-a. U SAD-u je odobren za žene mlađe od 65 godina, uključujući žene u postmenopauzi. Korist je ograničena, a prije primjene treba provjeriti nuspojave, interakcije i kontraindikacije. Američko odobrenje ne znači da je lijek dostupan ili odobren za istu indikaciju u Hrvatskoj.

Gdje je mjesto lasera, PRP-a i suplemenata?

Vaginalni laser i PRP istražuju se za različite lokalne tegobe, ali nema dovoljno pouzdanih dokaza da izravno povećavaju seksualnu želju ili da su standardno liječenje HSDD-a. Ako žena prijavi poboljšanje nakon lokalnog postupka, važno je utvrditi jesu li se smanjili bol i suhoća te koliko učinak traje.

Za macu, ashwagandhu, L-arginin, omega-3 i vitamin D nema dovoljno kvalitetnih dokaza da bi se preporučivali kao liječenje smanjene seksualne želje. Vitamin ili drugi nedostatak treba liječiti kada je utvrđen, a dodatke prehrani provjeriti zbog mogućih nuspojava i interakcija s lijekovima.

Kako mogu pomoći svakodnevne navike i psihoseksualna podrška?

San, redovita tjelesna aktivnost i prehrana važni su za opće zdravlje i mogu pomoći kada umor ili loše zdravstveno stanje pridonose seksualnim teškoćama. Ne postoji pouzdan dokaz da određena prehrana, trening snage, mjerenje varijabilnosti srčanog ritma ili „stimulacija vagusa” sami po sebi liječe HSDD.

Razgovor o partnerskom odnosu, osobnim očekivanjima i doživljaju tijela može biti važan dio skrbi. Psihoseksualno savjetovanje ili odgovarajuća psihoterapija mogu pomoći kada su te okolnosti bitne za nastanak ili održavanje tegoba. Plan se određuje prema ženi, a ne prema pretpostavci da je uzrok uvijek hormonski ili uvijek psihološki.