Uroinfekcija ili spolno prenosiva infekcija?
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Uroinfekcija ili spolno prenosiva infekcija?
Pečenje pri mokrenju, učestalo mokrenje i nelagoda u donjem dijelu trbuha mogu upućivati na cistitis, ali i na uretritis, cervicitis ili vaginitis. Razlikovanje je važno kako bi se izbjegli nepotrebni antibiotici i pravodobno liječio stvarni uzrok tegoba.
Cistitis i spolno prenosive infekcije mogu imati slične simptome, a abnormalan nalaz mokraće ne potvrđuje automatski bakterijsku infekciju mjehura. Dijagnoza se temelji na kombinaciji simptoma, ginekološke i seksualne anamneze, kliničkog pregleda te ciljano odabranih mikrobioloških pretraga.
Zašto se simptomi mogu zamijeniti
Akutni cistitis tipično uzrokuje pečenje pri mokrenju, učestalo i hitno mokrenje te nelagodu iznad stidne kosti. Slične simptome mogu izazvati klamidija, gonoreja i trihomonijaza, osobito kada infekcija zahvati mokraćnu cijev ili vrat maternice.
Vaginalni iscjedak, neugodan miris, svrbež, bol pri spolnom odnosu, krvarenje između menstruacija ili nakon odnosa te novi spolni partner povećavaju vjerojatnost genitalne ili spolno prenosive infekcije. Ipak, nijedan pojedinačni simptom ne omogućuje potpuno pouzdano razlikovanje.
Što je pokazalo istraživanje iz hitne službe
U opservacijskom istraživanju objavljenom 2015. godine analizirane su 264 žene u dobi od 18 do 65 godina koje su u hitnoj službi pregledane zbog genitourinarnih simptoma ili boli u trbuhu. Uspoređene su kliničke dijagnoze s urinokulturom i molekularnim testovima na klamidiju, gonoreju i trihomonijazu.
Cistitis je dijagnosticiran u 175 žena, odnosno u 66% ispitanica, ali je samo njih 84, odnosno 48%, imalo pozitivnu urinokulturu prema kriterijima istraživanja. Stotinu žena kojima je postavljena dijagnoza cistitisa dobilo je terapiju bez urinokulture učinjene u sklopu rutinske skrbi.
Spolno prenosive infekcije također su bile propuštene
Najmanje jedan pozitivan test na spolno prenosivu infekciju imalo je 60 žena, odnosno 23% ispitanica. Među njima 22 žene nisu primile odgovarajuću terapiju unutar sedam dana, a 14 od te 22 žene dobilo je dijagnozu uroinfekcije. Rezultati pokazuju kako pogrešno pripisivanje simptoma cistitisu može istodobno dovesti do nepotrebnog i propuštenog liječenja.
Četiri podatka pomažu razlikovanju
Tipični urinarni simptomi
Pečenje, učestalo i hitno mokrenje bez vaginalnog iscjetka ili iritacije više govore u prilog cistitisu.
Genitalni simptomi
Iscjedak, svrbež, neugodan miris i bol pri odnosu upućuju i na vaginitis ili cervicitis.
Spolna anamneza
Novi partner, odnos bez kondoma ili partner s potvrđenom infekcijom povećavaju potrebu za testiranjem na SPI.
Tijek tegoba
Ponavljanje simptoma ili izostanak odgovora na terapiju zahtijevaju novu procjenu i proširenu dijagnostiku.
Zašto testna traka i sediment mokraće nisu uvijek dovoljni
Leukociti u mokraći mogu pratiti bakterijski cistitis, ali se mogu pojaviti i kod uretritisa ili spolno prenosive infekcije. Uzorak također može biti onečišćen vaginalnim sekretom. Zato leukociti ili pozitivan nalaz leukocitne esteraze sami po sebi ne dokazuju infekciju mokraćnog mjehura.
U istraživanju je 92% žena imalo barem jedan abnormalan pokazatelj u analizi mokraće, ali je takav nalaz slabo predviđao pozitivnu urinokulturu. Nitriti su specifičniji za određene bakterije mokraćnog sustava, ali njihov negativan nalaz ne isključuje cistitis.
Kada je potrebna urinokultura
U zdrave, netrudne žene s tipičnim simptomima akutnog cistitisa i bez vaginalnih tegoba dijagnoza se često može postaviti klinički. Urinokultura se preporučuje kada su simptomi atipični, kada postoji sumnja na pijelonefritis, kada se tegobe ponavljaju ili ne prolaze nakon odgovarajuće terapije te u trudnoći.
Urinokultura je važna i kod povećanog rizika rezistentnih bakterija ili komplicirane infekcije. Uzorak je, kada god je moguće, potrebno uzeti prije početka antibiotika kako bi rezultat bio pouzdaniji i omogućio ciljano liječenje.
Kada treba testirati na spolno prenosive infekcije
Testiranje na klamidiju i gonoreju treba razmotriti kod spolno aktivnih žena s urinarnim ili genitalnim simptomima, osobito uz novi ili više partnera, odnos bez kondoma, poznatu izloženost infekciji, cervikalni iscjedak ili krvarenje nakon spolnog odnosa.
Najčešće se primjenjuju molekularni testovi – NAAT iz vaginalnog ili cervikalnog obriska odnosno odgovarajućeg uzorka mokraće. Prema simptomima i seksualnim praksama mogu biti potrebni dodatni testovi na trihomonijazu, Mycoplasma genitalium, HIV, sifilis ili druge infekcije.
Moguće je istodobno imati obje infekcije
Pozitivan test na spolno prenosivu infekciju ne isključuje cistitis, kao što ni pozitivna urinokultura ne isključuje genitalnu infekciju. Ako simptomi, anamneza i nalazi upućuju na oba uzroka, potrebno je provesti odgovarajuće testiranje i liječiti svaku potvrđenu ili klinički vrlo vjerojatnu infekciju.
Vrućica, bol u slabinama, mučnina, povraćanje ili opće loše stanje mogu upućivati na pijelonefritis. Jaka zdjelična bol, osjetljivost donjeg dijela trbuha, temperatura ili mogućnost trudnoće zahtijevaju neodgodivu liječničku procjenu.
Najvažnija poruka
Pečenje pri mokrenju nije uvijek cistitis, a leukociti u mokraći nisu sami po sebi dokaz bakterijske uroinfekcije. Vaginalni simptomi, spolna anamneza, klinički pregled i ciljano testiranje pomažu razlikovati cistitis od uretritisa, cervicitisa i vaginitisa te spriječiti pogrešno liječenje.
Točna dijagnoza štiti i zdravlje i antibiotike
Antibiotik namijenjen liječenju cistitisa najčešće neće odgovarajuće liječiti klamidiju, gonoreju ili trihomonijazu. Istodobno, nepotrebna terapija može izazvati nuspojave i pridonijeti antimikrobnoj rezistenciji.
Ako se tegobe ponavljaju, ne prolaze nakon terapije ili ih prate vaginalni simptomi, potrebno je ponovno procijeniti dijagnozu umjesto samostalno ponavljati antibiotik.
Autor
Ovaj tekst informativnog je karaktera i ne zamjenjuje individualni liječnički pregled, dijagnostiku ni savjetovanje s liječnikom. Antibiotike treba uzimati isključivo prema preporuci liječnika.
Infekcije mokraćnog sustava (UTI) predstavljaju veliko opterećenje za zdravlje žena i djece, uz značajne izazove u liječenju i dijagnozi. Dvije nedavne studije …
Analiza urinarnog mikrobioma mogla bi pomoći u prepoznavanju žena s povećanim rizikom uroinfekcije nakon operacije dna zdjelice.
Liječnici obiteljske medicine prije će povezati rane simptome karcinoma bubrega i mokraćnih puteva kod žena - za razliku od muškaraca – sa benignim stanjima kao…
Učestalo mokrenje, inkontinencija i ponavljane uroinfekcije nakon menopauze mogu biti povezani s genitourinarnim sindromom menopauze.
Spolno prenosive infekcije često nemaju simptome. Saznajte kada se testirati, kako se liječe i kako mogu utjecati na plodnost.