Uroinfekcije nakon menopauze mogu upućivati na GSM
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Ponavljane uroinfekcije nakon menopauze mogu upućivati na GSM
Učestalo mokrenje, neodgodiv nagon, pečenje i ponavljane uroinfekcije nisu neizbježan dio starenja. Mogu biti povezani s genitourinarnim sindromom menopauze, koji je moguće prepoznati i liječiti.
Pad razine estrogena nakon menopauze zahvaća vulvu, rodnicu, mokraćnu cijev i mokraćni mjehur. Nastale promjene mogu uzrokovati genitalne, seksualne i urinarne tegobe poznate pod zajedničkim nazivom genitourinarni sindrom menopauze – GSM.
Što je genitourinarni sindrom menopauze?
Genitourinarni sindrom menopauze obuhvaća simptome i kliničke promjene povezane sa smanjenom estrogenskom stimulacijom genitalnih tkiva i donjeg mokraćnog sustava. Za razliku od valova vrućine, koji se kod dijela žena s vremenom ublažavaju, GSM bez liječenja najčešće traje i može postupno napredovati.
Sluznica rodnice postaje tanja i osjetljivija, smanjuju se vlažnost, elastičnost i prokrvljenost tkiva, povećava se vaginalni pH, a broj zaštitnih laktobacila može se smanjiti. Te promjene narušavaju prirodnu zaštitnu barijeru i mogu povećati osjetljivost na iritacije i infekcije.
GSM je mnogo više od vaginalne suhoće
Genitalni simptomi uključuju suhoću, pečenje, svrbež i osjećaj nadraženosti vulve i rodnice. Mogu se pojaviti osjetljivost tkiva, mikropukotine, oskudno krvarenje nakon odnosa i bol pri ginekološkom pregledu.
Seksualne tegobe najčešće uključuju nedovoljnu vlažnost, nelagodu ili bol pri penetraciji te posljedično izbjegavanje intimnosti. Smanjenje spolne želje pritom može biti sekundarno povezano s očekivanjem boli, a ne samo s hormonalnim promjenama.
Urinarni simptomi ne znače uvijek bakterijsku infekciju
Pečenje pri mokrenju, učestalo mokrenje i urgencija mogu se pojaviti i zbog GSM-a, preaktivnog mokraćnog mjehura ili drugih uroloških i ginekoloških stanja. Sami simptomi zato nisu dovoljni za zaključak da postoji bakterijska uroinfekcija.
Kod ponavljanih tegoba važno je urinokulturom potvrditi simptomatske epizode prije liječenja antibioticima. Time se izbjegavaju nepotrebne antibiotske terapije, povećanje bakterijske rezistencije i zanemarivanje stvarnog uzroka simptoma.
Najčešći simptomi GSM-a
Suhoća i pečenje
Stanjena i osjetljiva sluznica može uzrokovati suhoću, svrbež, pečenje i lokalnu iritaciju.
Bolni spolni odnosi
Smanjena vlažnost i elastičnost tkiva mogu uzrokovati nelagodu, mikropukotine i bol pri penetraciji.
Urgencija i učestalo mokrenje
Mogu se pojaviti nagli nagon, nikturija, učestalo mokrenje i različiti oblici urinarne inkontinencije.
Ponavljane uroinfekcije
Promjene sluznice, vaginalnog pH i mikrobioma mogu povećati sklonost simptomatskim infekcijama mokraćnog sustava.
Zašto se uroinfekcije češće ponavljaju?
Vulva, rodnica, mokraćna cijev i mokraćni mjehur funkcionalno su povezani i osjetljivi na promjene estrogenske stimulacije. Nakon menopauze smanjuje se količina glikogena u vaginalnom epitelu, opada zastupljenost laktobacila, a vaginalni pH raste.
Dodatni čimbenici rizika mogu biti inkontinencija, cistokela, nepotpuno pražnjenje mokraćnog mjehura, dijabetes, seksualna aktivnost i određena urološka stanja. Zato procjena ponavljanih uroinfekcija ne završava samo propisivanjem novog antibiotika.
Simptomatska infekcija nije isto što i bakteriurija
Nalaz bakterija u mokraći bez urinarnih simptoma naziva se asimptomatska bakteriurija. U većine žena nakon menopauze takav se nalaz ne liječi antibioticima, osim u posebnim okolnostima, primjerice prije određenih uroloških zahvata.
S druge strane, simptome nalik uroinfekciji ne treba automatski pripisati GSM-u. Krv u mokraći, povišena temperatura, bol u slabinama, otežano pražnjenje mjehura ili učestale potvrđene infekcije zahtijevaju dodatnu obradu.
Kako se postavlja dijagnoza?
Procjena uključuje razgovor o genitalnim, seksualnim i urinarnim simptomima te ginekološki pregled vulve i rodnice. Prema kliničkoj slici mogu biti potrebni analiza urina, urinokultura, procjena rezidualnog urina, ultrazvučni pregled ili urološka obrada.
Važno je utvrditi jesu li ranije epizode doista bile potvrđene infekcije te isključiti vaginitis, spolno prenosive infekcije, dermatološke bolesti vulve, preaktivni mokraćni mjehur, bolni sindrom mokraćnog mjehura i druge uzroke tegoba.
Može li lokalni vaginalni estrogen pomoći?
Kod žena u peri- i postmenopauzi s GSM-om i ponavljanim uroinfekcijama lokalni niskodozirani vaginalni estrogen može obnoviti kvalitetu sluznice i smanjiti rizik budućih infekcija. Primjenjuje se u obliku vaginalnih tableta, krema ili drugih lokalnih pripravaka, ovisno o dostupnosti i individualnim potrebama.
Lokalna terapija nije isto što i sistemska hormonska terapija. Odabir pripravka i procjena prikladnosti provode se individualno, osobito kod žena koje su liječene zbog hormonski ovisnog tumora ili imaju druge složene zdravstvene okolnosti.
Liječenje se prilagođava dominantnim simptomima
Nehormonske mogućnosti uključuju redovitu primjenu vaginalnih ovlaživača i lubrikanata pri spolnom odnosu. Kod inkontinencije ili poremećaja pražnjenja mokraćnog mjehura mogu pomoći ciljane promjene navika, trening mokraćnog mjehura i fizikalna terapija mišića zdjeličnog dna.
Antibiotici su namijenjeni potvrđenim bakterijskim infekcijama, a ne liječenju samog GSM-a. Kod učestalih potvrđenih uroinfekcija liječnik može, nakon procjene individualnih čimbenika rizika, razmotriti i druge preventivne postupke.
Simptomi su česti, ali nisu neizbježni
Suhoću rodnice, bolne odnose, urgenciju, inkontinenciju i ponavljane uroinfekcije ne treba prihvatiti kao neizbježan dio starenja. Tegobe se mogu liječiti i nakon više godina njihova trajanja.
Pravodobna ginekološka procjena omogućuje razlikovanje GSM-a od infekcije i drugih bolesti, smanjuje nepotrebnu primjenu antibiotika te može znatno poboljšati seksualno, urinarno i opće zdravlje žene.
Tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti pregled, dijagnozu ni individualni liječnički savjet. Povišena temperatura, bol u slabinama, krv u mokraći, nemogućnost mokrenja ili naglo pogoršanje simptoma zahtijevaju pravodobnu liječničku procjenu.