Depresija tijekom liječenja neplodnosti pogađa i žene i muškarce
Liječenje neplodnosti može biti emocionalno zahtjevno za oba partnera. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti osobama koje su ranije imale depresivni poremećaj jer kod njih postoji veći rizik ponovne depresivne epizode.
Neizvjesnost ishoda, ponovljeni neuspješni pokušaji, fizičko opterećenje postupaka i financijski ili partnerski pritisci mogu utjecati na psihičko zdravlje. Povremena tuga očekivana je reakcija, ali dugotrajni i intenzivni simptomi mogu upućivati na depresivni poremećaj koji zahtijeva stručnu procjenu.
Što je pokazalo istraživanje?
U prospektivnom istraživanju praćene su 174 žene i 144 njihova muška partnera koji tijekom 18 mjeseci nisu ostvarili uspješan ishod povezan s rođenjem djeteta. Sudionici su procjenjivani strukturiranim dijagnostičkim intervjuom tijekom liječenja neplodnosti.
Kriterije velikog depresivnog poremećaja tijekom razdoblja praćenja ispunilo je 39,1% žena i 15,3% muškaraca. Ti se postotci odnose na odabranu skupinu parova bez uspješnog ishoda tijekom istraživanja i ne mogu se primijeniti na sve osobe koje prolaze liječenje neplodnosti.
Prethodna depresija bila je najvažniji pokazatelj rizika
Prethodna epizoda velikog depresivnog poremećaja bila je snažan pokazatelj razvoja nove epizode tijekom liječenja. Povezanost je ostala prisutna i nakon što su istraživači uzeli u obzir početne simptome depresije i anksioznosti te podršku partnera.
Zato početna procjena psihičkog zdravlja ne bi trebala obuhvatiti samo trenutačno raspoloženje. Važno je pitati je li osoba ranije imala depresiju, liječila se psihoterapijom ili lijekovima te postoji li podrška kojoj se može obratiti tijekom postupka.
Emocionalna opterećenost nije isto što i klinička depresija
Tuga, razočaranje, zabrinutost i povremeno povlačenje mogu biti razumljive reakcije na zahtjevno liječenje. Veliki depresivni poremećaj podrazumijeva trajnije simptome koji narušavaju svakodnevno funkcioniranje, odnose, san, koncentraciju i sposobnost donošenja odluka.
Dijagnoza se ne postavlja samo na temelju kratkog upitnika ili osjećaja tuge. Potrebna je stručna procjena liječnika, psihologa ili psihijatra.
Na koje znakove treba obratiti pozornost?
Trajna potištenost
Tuga, praznina ili beznađe prisutni većinu dana tijekom najmanje dva tjedna.
Gubitak interesa
Smanjeno zadovoljstvo u aktivnostima, odnosima i sadržajima koji su prije veselili osobu.
Promjene funkcioniranja
Poremećaji sna ili apetita, umor, slabija koncentracija i teškoće u svakodnevnim obvezama.
Osjećaj bezvrijednosti
Izražena krivnja, bespomoćnost ili misli o smrti i samoozljeđivanju zahtijevaju hitnu pomoć.
Depresija može biti prisutna i u muškaraca
Psihičko opterećenje neplodnošću često se promatra prvenstveno kroz iskustvo žene, iako simptome depresije i anksioznosti mogu razviti oba partnera. Muškarci svoje teškoće ponekad izražavaju razdražljivošću, povlačenjem, prekomjernim radom, uporabom alkohola ili izbjegavanjem razgovora.
Uključivanje oba partnera u razgovor o psihičkom zdravlju može olakšati rano prepoznavanje problema i spriječiti da jedan partner ostane bez potrebne podrške.
Psihološka podrška dio je cjelovite skrbi
Procjena emocionalnih potreba korisna je prije početka, tijekom i nakon liječenja neplodnosti. Posebno je važna nakon neuspješnog postupka, gubitka trudnoće, prekida liječenja ili u razdoblju donošenja zahtjevnih odluka.
Podrška može uključivati razgovor s medicinskim timom, psihološko savjetovanje, psihoterapiju, podršku paru ili psihijatrijsko liječenje. Izbor ovisi o težini simptoma, ranijoj povijesti bolesti i potrebama pojedine osobe.
Najvažnija poruka
Prethodna depresivna epizoda važan je čimbenik rizika tijekom liječenja neplodnosti. Rano prepoznavanje simptoma i pravodobna stručna podrška važni su za žene i muškarce te trebaju biti sastavni dio skrbi o paru.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Pomoć treba potražiti ako tuga, tjeskoba, nesanica, gubitak interesa ili osjećaj beznađa traju, pogoršavaju se ili ometaju svakodnevno funkcioniranje. Osobe koje su se ranije liječile zbog depresije trebaju o tome obavijestiti svoj medicinski tim već na početku postupka.
Ako se pojave misli o smrti, samoozljeđivanju ili osjećaj da osoba nije sigurna, potrebno je odmah nazvati 112 ili se javiti najbližoj hitnoj medicinskoj službi.
Tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti individualnu procjenu liječnika, psihologa ili psihijatra.
