Histeroskopija i laparoskopija kod neplodnosti: kada kirurško liječenje može pomoći?
Kod dijela žena s neplodnošću uzrok se nalazi u šupljini maternice ili zdjelici. Histeroskopija i laparoskopija mogu pomoći kada postoji jasno prepoznata promjena, poput septuma maternice, polipa, submukoznog mioma, priraslica ili zdjelične patologije.
Američka retrospektivna studija pokazala je visoku stopu trudnoća nakon kombiniranog pristupa histeroskopije i laparoskopije u žena s neplodnošću i intrauterinom patologijom. Danas se takvi rezultati tumače opreznije: kirurško liječenje može biti korisno kada postoji jasna anatomska promjena, ali nije univerzalno rješenje za svaku neplodnost.
Što je pokazala izvorna studija?
U istraživanju dr. Chrisa J. Allphina analizirano je 30 žena s neplodnošću i ultrazvučno potvrđenom intrauterinom patologijom. Trinaest žena imalo je septum maternice, a sedamnaest miom koji je mogao utjecati na plodnost.
Septumi su liječeni histeroskopskom metroplastikom, dok su miomi uklanjani histeroskopski ili laparoskopski, ovisno o položaju i veličini promjene. Nakon zahvata 21 od 30 žena ostvarila je trudnoću, a dio trudnoća nastao je spontano.
Zašto je potreban oprez u tumačenju?
Iako je stopa trudnoća u ovoj skupini bila visoka, riječ je o maloj retrospektivnoj studiji bez kontrolne skupine. Takva istraživanja mogu pokazati zanimljiv klinički obrazac, ali ne mogu dokazati da je upravo zahvat bio jedini uzrok trudnoće.
Na ishod plodnosti utječu dob žene, ovarijska rezerva, trajanje neplodnosti, muški faktor, tubarni faktor, endometrioza, kvaliteta embrija i drugi čimbenici. Zato se kirurško liječenje danas planira individualno, a ne rutinski.
Najvažnija poruka
Histeroskopija i laparoskopija mogu biti važan dio liječenja neplodnosti kada postoji jasno prepoznata anatomska prepreka. Međutim, odluka o zahvatu treba biti dio šire procjene plodnosti, a ne zamjena za cjelovitu obradu para.
Kada kirurško liječenje može imati smisla?
Septum maternice
Histeroskopska incizija septuma razmatra se osobito kod ponavljanih pobačaja ili nepovoljne reproduktivne anamneze.
Submukozni miom
Miomi koji ulaze u šupljinu maternice mogu ometati implantaciju i uzrokovati krvarenja.
Polipi endometrija
Polipi se mogu odstraniti histeroskopski, osobito kada su povezani s krvarenjem ili neplodnošću.
Zdjelična patologija
Laparoskopija može pomoći kod endometrioze, priraslica ili tubarne patologije u odabranih žena.
Septum maternice: današnji oprezniji pristup
Septum maternice povezuje se s većim rizikom spontanih pobačaja, prijevremenog poroda i nepravilnog položaja ploda. Međutim, pitanje utjecaja septuma na samu neplodnost i korist kirurške korekcije kod svih žena još uvijek se procjenjuje individualno.
Suvremeni pristup naglašava zajedničko donošenje odluke: uzimaju se u obzir reproduktivna anamneza, prethodni pobačaji, neuspješni pokušaji trudnoće, nalaz šupljine maternice i planirani postupci medicinski pomognute oplodnje.
Miomi i plodnost: važan je položaj
Nisu svi miomi jednako važni za plodnost. Najveći utjecaj imaju submukozni miomi i miomi koji deformiraju šupljinu maternice. Oni mogu smetati implantaciji, povećati rizik krvarenja i smanjiti uspješnost trudnoće.
Suprotno tome, mali miomi koji ne deformiraju šupljinu maternice ne zahtijevaju uvijek kirurško liječenje prije trudnoće. Odluka o miomektomiji ovisi o veličini, položaju, simptomima, dobi žene i planu liječenja neplodnosti.
Klinička poruka
Minimalno invazivna kirurgija može poboljšati izglede za trudnoću kod žena s jasno dokazanom intrauterinom ili zdjeličnom patologijom, osobito kada promjena deformira šupljinu maternice ili je povezana s ponavljanim pobačajima.
Ipak, histeroskopija i laparoskopija nisu postupci koje treba raditi rutinski kod svake neplodnosti. Najbolji rezultati postižu se kada je kirurški zahvat ciljano odabran nakon cjelovite obrade para.
Ovaj tekst služi informiranju i edukaciji te ne može zamijeniti individualni pregled, dijagnostiku ili savjet liječnika. Kod neplodnosti odluka o histeroskopiji, laparoskopiji ili kirurškom liječenju ovisi o dobi, nalazu, reproduktivnoj anamnezi i cjelovitoj obradi para.
