Plodnost čovjeka vrlo je ograničena ako je uspoređujemo s drugim vrstama. U skladu s većinom razvijenih zemalja svijeta i kod nas je odgođeno rađanje glavni razlog za umanjenu plodnost žena kao i neplodnost.
Plodnost žena i najkvalitetnija reprodukcija najveći su u životnoj dobi između 20. - 30. godine života. U ovo vrijeme je i najveći postotak urednih ovulacija, kao i zdravih jajnih stanica, a rizik nastanka kromosomskih abnormalnosti, spontanog pobačaja kao i učestalost javljanja komplikacija za vrijeme trudnoće su niski. U mlađoj dobi plodnost je niža zbog neredovitih ovulacija i rjeđih spolnih odnosa.
Premda učestalost neplodnosti kod žena već u razdoblju između 35. do 39. godine iznosi oko 20%, značajniji pad plodnosti započinje zapravo tek nakon 40. godine živote. Oko 40. godine života plodnost se smanjuje zbog poremećaja menstrualnih ciklusa, izostanaka ovulacija, nekvalitetnih jajnih stanica i sve češćih oštećenja reproduktivnog sustava. U Hrvatskoj je problemom neplodnosti zahvaćeno oko 15% svih parova. U usporedbi s drugim vrstama, čovjekova je plodnost vrlo ograničena i za to su, osim oštećenja i poremećaja reproduktivnog sustava, odgovorni mnogobrojni fiziološki čimbenici, u prvome redu samo jedna ovulacija tijekom jednog mjeseca. Začeće se događa samo za vrijeme ovulacije, a u prosjeku je u jednom ciklusu tek šest plodnih dana. Jajna stanica može biti oplođena svega 6-10 sati nakon ovulacije, iako spermiji mogu ostati i do tri dana u spolnim organima žene i oploditi jajašce. Vjerojatnost začeća u jednom ciklusu iznosi oko 33% ako je spolni odnos svaki drugi dan, i oko 15% ako je spolni odnos jednom tjedno.
Drugi razlog niske plodnosti jesu učestale reproduktivne greške i gubici koji se smatraju normalnom pojavom. Ukoliko se promatra sudbina 100 jajnih stanica u idealnim uvjetima (potpuno zdrav muškarac i potpuno zdrava žena), rezultat oplodnje će biti takav da se 15% jajnih stanica uopće neće oploditi, a 15% jajnih stanica se nakon oplodnje neće implantirati u sluznicu maternice. Od 70 implantiranih jajnih stanica (zametaka/embrija) u 40% slučajeva doći će do biokemijskog ili kliničkog spontanog pobačaja, tako da je za očekivati rođenje svega 30 djece.
Najveći broj tih reproduktivnih grešaka se nikad ne prepozna, odnosno žena u vrijeme očekivane mjesečnice prokrvari, a da i ne zna da je bila trudna. Ukoliko se promatraju oba partnera na prvom mjestu svih uzroka neplodnosti je neodgovarajući nalaz spermiograma (40%), potom slijedi izostanak ovulacije (25%), kao i oštećenja jajovoda (25%). U preostalih 10% uzrok neplodnosti još uvijek, unatoč trajnom napretku medicine i dijagnostike, ostaje nepoznat.
Najčešći uzroci ženske neplodnosti su izostanak ovulacije, endometrioza, oštećeni jajovodi i životna dob. Različiti poremećaji onemogućuju začeće na nekoliko načina.
Anovulacija kao vodeći i rastući uzrok neplodnosti u žena rezultat je neravnoteže u suptilnoj regulaciji hormonske produkcije na koju veliki utjecaj imaju psihički i emocionalni stres, dok neprohodnost jajovoda predstavljaju rezultat različitih bolesti ili infekcija ženskih spolnih organa i/ili urođenih smetnji.
Učestalost mehaničke opstrukcije i oštećenja jajovoda / začepljenje jajovoda, je u proteklih dvadesetak godina smanjena za gotovo 15%, i u ukupnoj neplodnosti žena čini oko 25% s daljnjom tendencijom smanjenja. Razlozi ovog značajnog pada udjela oštećenja jajovoda u neplodnosti žena leže svakako u povećanoj edukaciji mladih o spolno prenosivim bolestima i raširenoj uporabi kondoma, ali i mogućnosti korištenja mikrokiruških tehnika u liječenju oštećenih jajovoda, kao i ranog liječenja zdjelične upalne bolesti.
Ukoliko se nakon ovulacije spriječava prijenos jajne stanice na putu do maternice, nije moguć nastanak trudnoća. Oštećeni jajovodi s tankim stijenkama i nerazvijenim mišićnim slojem ne mogu prihvatiti jajnu stanicu, te onemogućuju nastanak trudnoće. Najčešće su posljedica urođenih anomalija, dok začepljenja jajovoda nastaju kao posljedica upale jajnika i jajovoda, odnosno zdjelične upalne bolesti. Najčešći uzroci takovih oštećenja jajovoda su klamidijska infekcija ili gonoreja. Pored toga, i žarišta endometrioze mogu dovesti do oštećenja i blokade jajovoda. Neliječena ili nedovoljno liječena upala jajnika, jajovoda i općenito zdjelična upalna bolesti s negativnim utjecajem kako na privatni tako i na profesionalni život, često je naposljetku razlog trajne neplodnosti. Brzo započeto konzervativno liječenje može spriječiti ne samo akutne komplikacije već i prelazak u kronični stadij te oštećenja jajovoda.
Otvoreni, funkcionalni jajovodi su nužna pretpostavka za nastajanje trudnoće prirodnim putem. Ukoliko možemo dokazati da su jajovodi zatvoreni ili trajno neupotrebljivi, trudnoća se može pokušati ostvariti nakon mikrokiruškog operativnog zahvata ili putem izvantjelesne oplodnje. Prije odluke o načinu liječenja, potrebno je obaviti odgovarajuće dijagnostičke pretrage.
Za razliku od mehaničkih čimbenika neplodnosti, učestalost endometrioze je u posljednjih dvadeset godina porasla za dva puta. Premda je endometrioza predmetom brojnih suvremenih istraživanja, točna etiologija ove bolesti nije poznata. Jednako tako je nepoznat i odnos endometrioze i neplodnosti.
Stopa zanošenja u žena s dokazanom minimalnom endometriozom bila je tri puta niža u odnosu na žene bez endometrioze, kako u prirodnom ciklusu tako i u postupcima izvantjelesne oplodnje. Metaanaliza koja je analizirala 22 studije pokazala je gotovo upola smanjen uspjeh zanošenja žena s endometriozom u usporedbi s onima kod kojih je razlog neplodnosti bio začepljen jajovod. Kirurško liječenje endometrioze pridonosi liječenju neplodnosti, ali je učinkovito samo kod težih oblika endometrioze kod kojih se razrješavaju zdjelične priraslice. Kirurško liječenje endometrioze kod njenih blažih oblika nije pokazalo prednost, dok su rezultati istraživanja kod odstranjivanja ovarijskih endometrioma prije metoda potpomognute reprodukcije kontradiktorni.
Postoje brojni predloženi mehanizmi u definiranju povezanosti endometrioze i neplodnosti, poput hormonskih, biokemijskih i imunoloških, no niti jedan od njih ne može se okarakterizirati kao zaseban uzrok smanjene plodnosti u žena.
Urođene ili stečene anomalije spolnih organa onemogućuju kontakt spermija i jajne stanice, infekcije ostavljaju traga u oštećenju ili neprohodnosti jajovoda, endokrinološka neravnoteža dovodi do izostanka ovulacije ili nepripremljenosti materišta za prihvatanje zametka. Anomalije maternice nastaju zbog poremećaja u razvoju i spajanju Müllerovih kanala iz kojih se maternica oblikuje tijekom embriogeneze. Te anomalije nalazima u oko 1% ženske populacije. Simptomi mogu biti odsutni ili se javljaju kao nedostatak menstruacije, bolnost i neplodnost.
Vrlo često su anomalije maternice udružene s anomalijama ostalih organa ženskog reproduktivnog sustava i organa mokraćnog sustava.
dr.Vesna Harni
