Reprodukcijska sposobnost čovjeka nije tako savršena u usporedbi s drugim poznatim vrstama. Vjerojatnost začeća u jednom ciklusu iznosi oko 33% ako je spolni odnos svaki drugi dan, i oko 15% ako je spolni odnos jednom tjedno. Začeće se događa samo za vrijeme ovulacije, a u prosjeku je u jednom ciklusu tek šest plodnih dana. Jajna stanica može biti oplođena svega 6-10 sati nakon ovulacije, premda spermiji mogu ostati u spolnim organima žene i do tri dana, te oploditi jajašce. Ukoliko se promatra sudbina 100 jajnih stanica u idealnim uvjetima (potpuno zdrav muškarac i potpuno zdrava žena), rezultat oplodnje će biti takav da se 15% jajnih stanica uopće neće oploditi, a 15% jajnih stanica se nakon oplodnje neće implantirati u sluznicu maternice. Od 70 implantiranih jajnih stanica (zametaka/embrija) u 40% slučajeva doći će do biokemijskog ili kliničkog spontanog pobačaja, pa se očekuje rođenje svega 30 djece. Ukoliko k tomu dodamo druge mnogobrojne čimbenike koji utječu na reprodukcijsko zdravlje kao što su povećana učestalost spolno prenosivih bolesti, povećana učestalost ginekoloških operacija, veliki broj namjernih prekida trudnoće, povećana učestalost endometrioze, kao i kasnija dob rađanja, nije iznenađujući podatak da je u Hrvatskoj kao i većini zapadnih zemalja 12 - 15% parova neplodno. U oko 30 - 40% slučajeva bračne neplodnosti razlog neplodnosti leži na strani žene, a otprilike isto toliko na strani muškarca. U 15 - 20% slučajeva radi se o neplodnosti oba partnera, ili se pak radi o neplodnosti čiji je uzrok nepoznat ili se ne može pronaći.
Neplodnost može biti uzrokovana podjednako muškim i ženskim faktorom, biti prisutni kod oba partnera, ili biti neutvrdivi čak i modernom medicinom (idiopatska neplodnost).
Za parove koji pristupaju izvantjelesnoj oplodnji zna se najviše o uzrocima zbog detaljne evidencije koja se vodi u IVF registrima. Primjerice uzroci neplodnosti 33.000 parova koji su pristupili IVF-u 2007. godine u Italiji dijele se na sljedeće:
- muški čimbenik 34.3%
- problemi s jajovodima 13.2%
- problemi s ovulacijom 5.2% (PCOS i ciste na jajnicima)
- endometrioza 6.0%
- smanjena rezerva jajnika 5.2%
- višestruki spontani pobačaji 0.6%
- višestruki ženski faktor 6.6%
- i ženski i muški faktor 16.3%
- neobjašnjena neplodnost 12.2%
Uzroci neplodnosti u muškarca su bolesti, infekcije ili urođeni poremećaji koji dovode do smanjenja broja ili odsustva spermija u ejakulatu, nedovoljne pokretljivosti spermija ili neprohodnosti sjemenovoda. I dok je muška neplodnost prije nekih dvadesetak godina bila uzrokom bračne neplodnosti tek u 20% slučajeva, danas je ovaj udio narastao na 40%.
Najnovija znanstvena istraživanja pokazuju progresivno opadanje kako ukupnog broja spermija u ejakulatu, tako i broja pokretnih i morfološki normalnih spermija.
Točan uzrok drastičnom opadanju muške plodnosti u općoj populaciji nije u potpunosti poznat. Najčešće razmatrani uzroci su utjecaji ksenoestrogeni okoliša, utjecaj stila življenja i utjecaj čimbenika radnog okoliša.
Neplodnost u žene
Razlozi neplodnosti kod žena nastaju uslijed bolesti, infekcije, problema s lučenjem hormona ili urođenih smetnji zbog čega dolazi do izostanka ovulacije, nepripremljenosti maternice za prihvaćanje zametka ili neprohodnosti jajovoda.
Plodnost žene najveća je u životnoj dobi između 20. - 30. godine života. U ovo vrijeme je najveći postotak urednih ovulacija, jajne stanice su zdrave, a rizik nastanka kromosomskih abnormalnosti, rizik spontanih pobačaja kao i učestalost javljanja komplikacija za vrijeme trudnoće su niski. Iako učestalost neplodnosti kod žena već u razdoblju između 35. do 39. godine iznosi oko 20%, značajniji pad plodnosti započinje zapravo tek nakon 40. godine živote.
Ostali uzroci bračne neplodnosti
Ovdje ubrajamo psihičke uzroke, imunološki uzrok, opće loše zdravlja muškarca ili žene kao i nepoznate uzroke. U nešto više od 10% neplodnih parova usprkos suvremenim dijagnostičkim metodama ne može se pronaći uzrok neplodnosti.
Takova vrsta neplodnosti nepoznatog uzroka naziva se idiopatska neplodnost.
Parovi bi trebali potražiti pomoć liječnika nakon što se trudnoća nije desila nakog godinu dana nezaštićenih odnosa ako je žena mlađa od 35 godina, a nakon šest mjeseci ako je žena 35 godina ili starija. Liječenje kreće od manje invazivnog prema više invazivnom. Prije svega treba utvrditi postoji li ovulacija u žene i kakav je spermiogram u muškog partnera. Nakon toga se može započeti detaljnija obrada i praćenje, što obuhvaća kontrolu ženskih spolnih hormona – bazalni hormonski status (3.-5. dan ciklusa) i određivanje progesterona u lutealnoj fazi ciklusa (21.-22. dan ciklusa), uz praćenje ovulacije (mjerenjem bazalne temperature, korištenjem ovulacijskih trakica, praćenjem cervikalne sluzi, ili ultrazvučnim monitoringom) i provjera prohodnosti jajovoda (ultrazvučnom tehnikom – HSSG ili rendgenskim putem HSG).
Ovisno o rezultatima pretraga, preporučuje se dalje liječenje, ciljani spolni odnosi ili metode potpomognute reprodukcije prije svega inseminacija ili izvantjelesna oplodnja (IVF).
Ukoliko se radi o anovulatornim ciklusima, moguća je uporaba lijekova koji izazivaju ovulaciju, kontrola ovulacije ultrazvukom ili nekom od kućnih metoda, te ciljani spolni odnos u utvrđeno plodno doba ciklusa. Moguće je da je par koji se obraća liječniku već prošao ovu fazu praćenjem ovulacije, pogotovo ako su menstrualni ciklusi žene regularni i vrijeme ovulacije nije teško utvrditi.
Ukoliko su jajovodi uredne prohodnosti, a spermiogram ne pokazuje većih odstupanja, najjednostavniji oblik liječenja neplodnosti je inseminacija, koju je moguće učiniti u prirodnom ili stimuliranom ciklusu. U vrijeme ovulacije, posebno pripremljeno sjeme supruga ili partnera se unosi direktno u maternicu žene. Na taj način se povećava vjerojatnost da će doći do oplodnje, pošto su vrat maternice i njegova sluz najveća prepreka na putu spermija do jajne stanice u jajovodu. Najčešće se pokušaju tri ili više inseminacija, prije nego što se krene na sljedeći oblik liječenja. Nažalost, stopa trudnoća nije visoka i kreće se oko 10-13% (5-20%).
Najzahtjevniji i zadnji oblik liječenja neplodnosti je izvantjelesna oplodnja - IVF. Ovulacija se može stimulirati ili ne, a punkcija folikula i aspiracija jajnih stanica vrši se nakon davanja injecije koja izaziva ovulaciju („štoperica“). Oplodnja se vrši obrađenim sjemenom muškarca, a ukoliko nastupi oplodnja i pravilan razvitak embrija, vraćanje zametka / embriotransfer se planira nakon dva do pet dana. Rutinsko vraćanje više od dva zametka se ne preporučuje zbog rizika od trudnoće s trojkama, te se vrši samo u posebnim situacijama. Stopa trudnoća je između 20-30%.
dr.Vesna Harni
