Menstrualni ciklus obuhvaća fiziološke promjene u organizmu žene koje se ponavljaju u pravilnim ritmičkim intervalima između 24 dp 35 dana, a rezultiraju pojavom mjesečnice, menstrualnog krvarenja koncem ciklusa ili nastupanjem trudnoće kada mjesečnica izostane.
Prva polovica menstrualnog ciklusa se naziva folikularna faza, a naziv je dobila po tome što se tijekom ove faze razvija vodeći ili dominantni folikul / mjehurić s jajnom stanica, bez kojeg ne može nastupiti trudnoća. Sredinom menstrualnog ciklusa, kada ovaj mjehurić naraste na oko 20 mm, dolazi do njegovog pucanja i oslobađanje jajašca. Ovo je najplodniji trenutak u jednom menstrualnom ciklusu, naziva se ovulacija i nastupa u prosjeku 14. dana ciklusa, ali se može javiti i ranije i kasnije.
Nakon ovulacije nastupa lutealna faza, druga faza menstrualnog ciklusa koju karakterizira ju nastanka lutealnog tjelešca (korpus luteum, žuto tijelo) iz folikula koji je ovulirao. Ova faza je prilično konstantne duljine od 12 - 14 dana. Ovulacija je središnji događaj svakog menstruacijskog ciklusa i označuje pucanje folikula (mjehurića) na jajniku pri čemu se oslobađaja zrela jajna stanica.
Ovulacija je pod suptilnom kontrolom gotovo cjelokupnog endokrinološkog sustava žene: hipotalamus svojim realising-hormonima (GnRH - gonadotropni realising hormon, PRL - prolaktin) kontrolira funkciju hipofize, koja opet svojim hormonima daje ritmičke impulse i signale jajniku (FSH - folikulostimulirajući hormon i LH - luteinizirajući hormon), štitnjači (TSH - tireotropin) i nadbubrežnoj žlijezdi (ACTH - adrenokortikotropni hormon). Štitnjača i nadbubrežna žlijezda indirektno, povratnim djelovanjem na hipofizu utječu na funkciju jajnika. U konačnici je ipak vodeći folikul taj koji svojim hormonima (estradiol, progesteron) povratnim djelovanjem na hipofizu dovodi do vlastitog pucanja i oslobađanja jajne stanice.
Nasuprot ovulacije stoji anovulacija - izostanak stvaranja i/ili pucanja folikula jajnika i oslobađanja jajne stanice, što je prvi preduvjet normalnog funkcioniranja žene i ostvarenja željene trudnoće. Većina žena s redovitim i urednim ciklusima će jednom ili dvaput godišnje imati anovulatorni ciklus, jednako kao što će većina žena s neredovitim menstruacijama nekoliko puta godišnje imati ovulaciju.
Anovulacija ne znači apsolutnu nemogućnost zanošenja, nego je tim ženama smanjena šansa za trudnoću, budući da većina žena ima ovulacije 10-12 puta godišnje, a one samo jednom ili dvaput. Ukoliko su drugi nalazi uredni, kada žena sa neredovitim ciklusima ima ovulaciju, njena je šansa za trudnoću jednaka kao u žene sa redovnim menstruacijama. S druge strane, anovulacija je najčešći uzrok ženske neplodnosti i oko 35% žena ne ostvari trudnoću zbog anovulacije.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO, WHO), tri su tipa anovulacija:
- WHO tip I – hipogonadotropni hipogonadizam
- WHO tip II – normogonadotropna anovulacija
- WHO tip III – hipergonadotropni hipogonadizam
Kod hipogonadotropnog hipogonadizma (tip I anovulacije), koji je najčešće posljedica stresa, vježbanja ili velikog gubitka TT, razina hormona koje stvaraju hipotalamus i hipofiza (gonadotropini) je vrlo niska, izostaju pravilan pulzacijski ritam i fiziološke oscilacije tih hormona (GnRH, FSH, LH) zbog čega izostaje proces aktivacije folikula na jajniku a samim tim nema niti ovulacije.
Hipergonadotropni hipergonadizam (tip III anovulacije) je posljedica preranog iscrpljenja jajnika u žene pa ovdje nalazimo visoku razinu gonadotropin (FSH i LH). Unatoč ovoj pojačanoj stimulaciji jajnika od strane hipofize, jajnici ne reagiraju zbog čega niti nema ovulacije. Ako je razina gonadotropina normalna (tip II anovulacije), komunikacija hipotalamusa i hipofize s jajnikom nije oštećena. Razlog anovulaciji su obično druge poremetnje, kao što su hiperprolaktinemija, hipo- ili hipertireoza ili neki od općih zdravstvenih problema.
Ukoliko se anovulacija promatra prema mjestu i uzroku poremetnje, tada se može reći da anovulacija može nastati na jednoj od sljedećih razina:
- I - Središnji defekt: nedostatak pulzacijske sekrecije hormona hipotalamusa koja nastaje u uvjetima stresa, akutnog gubitka tjelesne težine, anoreksije nervoze, kao i hiperprolaktinemije.
- II - Abnormalni signal:
- nedostatak FSH stimulacije kod visoke razine hormona jajnika: tumor jajnika ili nadbubrežne žlijezde, prekomjerna ili nedostatna funkcija štitnjače, bubrežne i jetrene bolesti, abnormalna (ekstraglandularna) produkcija estradiola
- nedostatak FSH stimulacije uz nisku razinu estradiola: perzistentni folikul, LUF sindrom.
- III - Lokalni procesi u jajniku: infekcija, endometrioza, sindrom rezistentnog ili neosjetljivog jajnika, heterogenost LH i FSH molekule.
Najjednostavniji, premda ne i najtočniji način praćenja ovulacije je mjerenje bazalne temperature. Najveći nedostatak ove metode u planiranju trudnoće je nemogućnost pretkazivanja ovulacije. Iz skoka bazalne temperature koji prati ovulaciju, tek retrogradno saznajemo je li se ovulacija odigrala ili ne. Nešto bolji postupak je određivanje razine LH u urinu pomoću LH traka. Skok razine LH nekih 36 sati prije ovulacije se u ovom testu prikazuje slično klasičnom testu na trudnoću u vidu dvije crtice na test polju, te metoda predstavlja precizan način pretskazivanja ovulacije.
Svakako najznačajniji postupak u praćenju zbivanja tijekom ženskog ciklusa je ciklus monitoring - ultrazvučno praćenje rasta folikula uz određivanje bazalnog hormonskog statusa, bazalne razine (3. - 5. dan ciklusa) odnosno dinamičkog praćenja kretanja razine relevantnih hormona.
