PMDD i PMS: kada su potrebni antidepresivi?
Premenstrualni sindrom može značajno utjecati na svakodnevni život, a kod manjeg broja žena simptomi postaju toliko izraženi da se radi o premenstrualnom disforičnom poremećaju (PMDD). Danas znamo da pravilno postavljena dijagnoza omogućuje vrlo učinkovito liječenje.
Što razlikuje PMS od PMDD-a?
Procjenjuje se da umjereno izražen PMS ima približno 20–30% žena reproduktivne dobi, dok PMDD pogađa oko 3–8% žena.
Za razliku od PMS-a, kod PMDD-a dominiraju izražene promjene raspoloženja, razdražljivost, tjeskoba, osjećaj beznađa, emocionalna preosjetljivost i poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju. Simptomi se pojavljuju tijekom lutealne faze ciklusa, povlače s početkom menstruacije i između ciklusa uglavnom nisu prisutni.
Kako se postavlja dijagnoza?
Danas se preporučuje vođenje dnevnika simptoma tijekom najmanje dva uzastopna menstrualna ciklusa. Cilj je potvrditi da su simptomi doista povezani s drugom polovinom ciklusa i da nestaju nakon menstruacije.
Jednako je važno isključiti druga stanja koja mogu oponašati PMDD, uključujući depresiju, anksiozne poremećaje, bipolarni poremećaj, poremećaje štitnjače i druge medicinske bolesti.
PMDD nije samo hormonski problem
Suvremena istraživanja pokazuju da žene s PMDD-om uglavnom nemaju abnormalne razine estrogena ili progesterona. Problem je u povećanoj osjetljivosti mozga na normalne hormonalne promjene tijekom ciklusa.
Posebno važnu ulogu imaju serotoninski sustav, GABA receptori i neurosteroid alopregnanolon. Zato PMDD danas smatramo neurobiološkim poremećajem regulacije raspoloženja povezanim s menstrualnim ciklusom.
Što se preporučuje kao prvi korak?
Kod blažih oblika PMS-a preporučuju se promjene životnog stila:
- redovita tjelesna aktivnost,
- dovoljno sna,
- prestanak pušenja,
- smanjenje stresa,
- uravnotežena prehrana,
- ograničavanje alkohola i prekomjernog unosa kofeina.
Dio istraživanja pokazuje da dodaci kalcija mogu ublažiti određene fizičke i emocionalne simptome PMS-a, osobito kod žena s blažim tegobama.
Kada se koriste SSRI antidepresivi?
Za razliku od starijih pristupa, današnje smjernice smatraju selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI) jednom od terapija prvog izbora za PMDD.
Najčešće se koriste fluoksetin, sertralin, escitalopram i drugi lijekovi iz iste skupine. Posebnost PMDD-a jest da žene često reagiraju na manje doze i znatno brže nego kod liječenja depresije.
SSRI se mogu uzimati svakodnevno ili samo tijekom lutealne faze ciklusa, ovisno o obrascu simptoma i procjeni liječnika.
Kakva je uloga hormonske terapije?
Kod nekih žena korisne mogu biti kombinirane hormonske kontracepcijske tablete. Najviše dokaza postoji za pripravke koji sadrže drospirenon i etinil estradiol u produženom režimu primjene.
Hormonska terapija nije prikladna za svaku ženu te se odluka donosi individualno, uzimajući u obzir simptome, dob, čimbenike rizika i reproduktivne planove.
Zašto se PMDD često ne prepoznaje?
Mnoge žene godinama smatraju da su njihovi simptomi „normalan dio menstruacije“, dok se istodobno dio psihijatrijskih poremećaja može pogrešno pripisati PMDD-u.
Zbog toga je važno procijeniti vremensku povezanost simptoma s menstrualnim ciklusom. Ako tegobe postoje tijekom cijelog mjeseca i samo se pogoršavaju prije menstruacije, moguće je da se radi o drugom poremećaju koji zahtijeva drukčiji pristup liječenju.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Ako predmenstrualni simptomi ometaju posao, školovanje, obiteljske odnose ili svakodnevno funkcioniranje, potrebno je javiti se ginekologu ili liječniku koji se bavi reproduktivnim mentalnim zdravljem. PMDD je stvaran medicinski poremećaj i danas postoje učinkoviti načini liječenja.
Tekst je informativnog karaktera i ne može zamijeniti individualni liječnički pregled ili psihijatrijsku procjenu.
