Seksualno zdravlje u menopauzi: razgovor i liječenje
Promjene seksualne želje, uzbuđenja, orgazma ili pojava boli u menopauzi česte su, ali nisu jednake kod svih žena. Otvoren razgovor s liječnikom prvi je korak prema otkrivanju uzroka i izboru odgovarajućeg liječenja.
Seksualnost ne prestaje s menopauzom, ali se može mijenjati pod utjecajem hormonskih promjena, zdravstvenog stanja, lijekova, odnosa s partnerom, raspoloženja i životnih okolnosti. Mnoge žene o poteškoćama neće same započeti razgovor, pa bi liječnik trebao postaviti jednostavno i nenametljivo pitanje o seksualnom zdravlju.
Prvi korak je pitati
Žene često pretpostavljaju da su smanjena želja, vaginalna suhoća ili bol pri odnosu neizbježan dio starenja. Neke osjećaju nelagodu, strah od osude ili nisu sigurne pripada li razgovor o seksualnosti ginekološkom pregledu.
Liječnik može otvoriti temu riječima: „Mnoge žene tijekom menopauze primjećuju promjene u seksualnom životu. Jeste li i vi primijetili promjenu želje, uzbuđenja, orgazma, zadovoljstva ili pojavu boli?” Takav pristup normalizira razgovor bez pretpostavke da žena ima partnera ili želi biti seksualno aktivna.
Seksualno zdravlje ima više dimenzija
Seksualne poteškoće mogu obuhvatiti smanjenu ili odsutnu želju, otežano uzbuđenje, nedovoljnu lubrikaciju, teškoće s postizanjem orgazma, smanjeno zadovoljstvo ili bol pri penetraciji. Ta se područja često preklapaju i mogu utjecati jedno na drugo.
Primjerice, bol može dovesti do straha od odnosa i smanjene želje, dok smanjeno uzbuđenje može uzrokovati slabiju lubrikaciju i dodatno povećati nelagodu. Zato je važnije razumjeti cijelu sliku nego izdvojeno liječiti samo jedan simptom.
Ne postoji „normalna” učestalost seksualne aktivnosti
Neke žene nakon menopauze imaju manju želju, neke ne primjećuju promjenu, a kod nekih se interes povećava. Seksualna poteškoća postoji kada promjena ženi uzrokuje osobnu nelagodu ili narušava kvalitetu života i odnosa. Odsutnost seksualne aktivnosti sama po sebi nije poremećaj ako ženi ne predstavlja problem.
Što sve može utjecati na seksualnu funkciju?
Hormonske promjene
Pad estrogena može uzrokovati suhoću, osjetljivost sluznice i bol povezanu s genitourinarnim sindromom menopauze.
Zdravlje i lijekovi
Kronične bolesti, operacije te pojedini antidepresivi i drugi lijekovi mogu utjecati na želju, uzbuđenje i orgazam.
Psihičko opterećenje
Stres, nesanica, depresija, anksioznost i promjene slike o vlastitom tijelu mogu smanjiti seksualni interes.
Partnerski odnos
Razlike u želji, partnerove seksualne poteškoće, komunikacija i kvaliteta odnosa utječu na seksualno zadovoljstvo.
Kada su uzrok suhoća i bol
Vaginalna suhoća, pečenje, iritacija i bol pri odnosu mogu biti simptomi genitourinarnog sindroma menop sindauze. Ginekološkim pregledom potrebno je procijeniti vulvu i rodnicu te prema potrebi isključiti infekcije, dermatološke bolesti, vestibulodiniju i poremećaj mišića zdjeličnog dna.
Vaginalni ovlaživači primjenjuju se redovito, najčešće nekoliko puta tjedno, neovisno o seksualnoj aktivnosti. Lubrikanti se koriste neposredno prije i tijekom seksualne aktivnosti kako bi smanjili trenje. Proizvodi na vodenoj ili silikonskoj osnovi mogu poboljšati ugodu, ali ne uklanjaju tkivne promjene uzrokovane manjkom estrogena.
Lokalno liječenje genitourinarnih simptoma
Kada nehormonske mjere nisu dovoljne, može se razmotriti niskodozirani vaginalni estrogen. Lokalna terapija učinkovito ublažava suhoću, pečenje, iritaciju i bol pri odnosu, uz znatno manju sistemsku izloženost nego kod hormonske terapije koja djeluje na cijeli organizam.
Druge mogućnosti uključuju vaginalni prasteron i oralni ospemifen, ovisno o dostupnosti, indikacijama i zdravstvenom stanju žene. Kod ranije liječenog hormonski ovisnog raka dojke izbor terapije zahtijeva individualnu procjenu i, prema potrebi, dogovor s onkologom.
PLISSIT model omogućuje razgovor korak po korak
PLISSIT je praktičan model savjetovanja koji liječniku omogućuje da razgovor i pomoć prilagodi potrebama pacijentice. Prva razina daje dopuštenje za razgovor o seksualnosti, a druga pruža ograničene, ali ciljane informacije o anatomiji, menopauzalnim promjenama i mogućim uzrocima tegoba.
Slijede konkretni prijedlozi, poput uporabe ovlaživača i lubrikanata, promjene načina stimulacije, postupnog povratka penetraciji ili upućivanja na fizioterapiju zdjeličnog dna. Složenije poteškoće mogu zahtijevati intenzivniju seksualnu terapiju, psihoterapiju ili partnersko savjetovanje.
Praktični koraci koji mogu pomoći
Intimnost ne mora biti spontana ni ograničena na penetrativni odnos. Dogovoreno vrijeme za bliskost, dodir i razgovor može smanjiti pritisak i pomoći partnerima da ponovno otkriju oblike intimnosti koji su ugodni oboma.
Nakon menopauze nekim je ženama za uzbuđenje i orgazam potrebna dulja ili intenzivnija stimulacija. Promjena položaja, manualna stimulacija ili vibrator mogu biti korisni ako ih žena želi koristiti. Kod suženja rodnice ili straha od penetracije mogu se preporučiti vaginalni dilatatori, ali tek nakon pregleda i uz jasne upute.
Kada treba razmotriti dodatno liječenje?
Ako seksualne poteškoće nisu posljedica boli ili suhoće, procjena može uključiti raspoloženje, kvalitetu sna, odnos s partnerom, kronične bolesti i lijekove. Smanjena želja liječi se samo kada ženi uzrokuje izraženu osobnu nelagodu, a terapija se prilagođava utvrđenim uzrocima.
Psihoseksualno ili partnersko savjetovanje može pomoći kod straha, izbjegavanja odnosa, teškoća u komunikaciji ili razlika u seksualnoj želji. U pažljivo odabranih žena u postmenopauzi s trajno smanjenom željom može se razmotriti i transdermalni testosteron, uz stručni nadzor i praćenje.
Najvažnija poruka
Seksualne poteškoće u menopauzi najčešće imaju više međusobno povezanih uzroka. Liječenje treba usmjeriti na ono što ženi doista smeta, uz poštovanje njezinih potreba, odnosa i osobnih izbora.
Otvoren razgovor može promijeniti kvalitetu života
Suhoću, bol, smanjenu želju ili teškoće s orgazmom ne treba prešutjeti niti prihvatiti kao neizbježnu posljedicu starenja. Razgovor s ginekologom omogućuje razlikovanje genitourinarnog sindroma menopauze od drugih tjelesnih, psiholoških i partnerskih uzroka.
Najbolji rezultati postižu se individualnim pristupom koji prema potrebi povezuje lokalno liječenje, fizioterapiju zdjeličnog dna, prilagodbu lijekova, psihoseksualno savjetovanje i otvorenu komunikaciju među partnerima.
Autor
Ovaj je tekst informativnog karaktera i ne može zamijeniti individualni ginekološki pregled, dijagnostiku ni savjetovanje sa specijalistom.
