Zašto je bakterijska vaginoza češća među partnericama?
Author
Tim Poliklinike Harni
Date Published
Zašto je bakterijska vaginoza češća među partnericama?
Bakterijska vaginoza češće se dijagnosticira u žena koje imaju spolne odnose sa ženama, a vaginalna mikrobiota partnerica često pokazuje veliku podudarnost. To podupire ulogu spolnog prijenosa bakterija, ali bakterijska vaginoza i dalje se ne može objasniti samo jednim uzročnikom ili načinom prijenosa.
U londonskom istraživanju provedenom među 708 žena koje su posjetile dvije specijalizirane klinike bakterijska vaginoza pronađena je kod 31,4% ispitanica. Veći broj ženskih spolnih partnerica bio je povezan s većom vjerojatnošću bakterijske vaginoze, što podupire važnost razmjene vaginalnih bakterija među partnericama.
Bakterijska vaginoza nije klasična infekcija
Bakterijska vaginoza nastaje kada se smanji zastupljenost zaštitnih laktobacila, a poveća broj različitih anaerobnih bakterija. Često se stvaraju složene bakterijske zajednice i biofilm, pa stanje nema samo jednog uzročnika.
Najčešći su simptomi rijedak homogeni iscjedak i neugodan miris, osobito nakon spolnog odnosa. Mnoge žene nemaju nikakve tegobe, a poremećaj se može povući i ponovno pojaviti neovisno o liječenju.
Što je pokazalo londonsko istraživanje?
Studija iz 2004. obuhvatila je 708 novih pacijentica dviju londonskih klinika za spolno zdravlje namijenjenih lezbijkama i biseksualnim ženama. Bakterijska vaginoza dijagnosticirana je kod 31,4% ispitanica.
Žene koje su tijekom života imale najmanje 11 ženskih partnerica imale su 60% veće izglede za bakterijsku vaginozu od žena s jednom do pet partnerica. Pušenje je bilo povezano s 43% većim izgledima za bakterijsku vaginozu.
Rezultati ne opisuju sve žene koje imaju partnerice
U istraživanje nisu uključene nasumično odabrane žene iz opće populacije, nego pacijentice koje su se javile specijaliziranim klinikama za spolno zdravlje. Zbog toga se učestalost od 31,4% ne može izravno primijeniti na sve lezbijke, biseksualne žene ili druge žene koje imaju spolne odnose sa ženama.
Riječ je o presječnom istraživanju koje pokazuje povezanost, ali ne može dokazati kada je promjena mikrobiote nastala, kojim je putem prenesena ni je li broj partnerica bio njezin izravni uzrok.
Što današnji dokazi govore o prijenosu?
Brojna istraživanja pokazala su visoku podudarnost bakterijske vaginoze i sastava vaginalne mikrobiote među partnericama. Prijenos bakterija moguć je izravnim kontaktom vulve i rodnice, prstima, genitalnim sekretom te zajedničkom uporabom seksualnih pomagala.
To podupire spolnu razmjenu bakterija povezanih s vaginozom. Ipak, bakterijska vaginoza može se pojaviti i bez novog partnera, a na njezin nastanak utječu hormoni, menstruacija, pušenje, antibiotici, vaginalna ispiranja, lokalni imunitet i stabilnost postojeće mikrobiote.
Najvažnije spoznaje
Visoka podudarnost
Partnerice često istodobno imaju bakterijsku vaginozu ili sličan sastav vaginalne mikrobiote.
Moguća razmjena bakterija
Genitalni kontakt, prsti i zajednička pomagala mogu prenositi vaginalne bakterije.
Nije važan identitet
Rizik je povezan sa spolnim praksama i mikrobiološkom izloženošću, a ne sa seksualnim identitetom.
Dokazi o liječenju nedostaju
Nije još potvrđeno da rutinsko liječenje partnerice bez dijagnoze sprječava povratak vaginoze.
Treba li pregledati i liječiti partnericu?
Ako obje partnerice imaju simptome, svaku treba zasebno pregledati, potvrditi dijagnozu i liječiti prema nalazu. Zbog visoke podudarnosti neke suvremene smjernice preporučuju ponuditi procjenu partnerici žene s ponavljajućom bakterijskom vaginozom.
Međutim, još nema dovršenih randomiziranih ispitivanja koja bi pokazala da liječenje partnerice bez simptoma ili bez potvrđene bakterijske vaginoze smanjuje recidive. Ako se vaginoza potvrdi kod obje partnerice, usklađivanje vremena liječenja može biti razumno, ali korist takvog pristupa još nije pouzdano dokazana.
Što se promijenilo u razumijevanju vaginoze?
Novije istraživanje heteroseksualnih parova pokazalo je da istodobno liječenje žene i njezina stalnog muškog partnera može znatno smanjiti povratak bakterijske vaginoze. Taj nalaz dodatno podupire ulogu spolnog prijenosa bakterija povezanih s vaginozom.
Ipak, rezultate istraživanja muških partnera ne možemo automatski prenijeti na parove u kojima obje partnerice imaju rodnicu. Za tu su populaciju potrebna zasebna klinička ispitivanja odgovarajućih dijagnostičkih i terapijskih postupaka.
Kako smanjiti razmjenu vaginalnih bakterija?
Dokazi da pojedina mjera može sigurno spriječiti bakterijsku vaginozu ograničeni su. Razumno je ne dijeliti seksualna pomagala bez pranja i dezinfekcije prema uputama proizvođača ili bez promjene kondoma između partnerica i različitih mjesta primjene.
Barijerne metode mogu smanjiti izravnu razmjenu sekreta. Vaginalna ispiranja treba izbjegavati jer narušavaju prirodnu mikrobiotu i povezana su s bakterijskom vaginozom. Nakon liječenja preporuke o spolnim odnosima treba prilagoditi primijenjenom lijeku i kliničkoj situaciji.
Važna je cjelovita seksualna anamneza
Ginekološka skrb treba se temeljiti na anatomiji, simptomima i spolnim praksama, a ne na pretpostavkama koje proizlaze iz seksualnog identiteta. Žene koje imaju spolne odnose sa ženama također mogu biti izložene HPV-u, herpesu, trihomonijazi i drugim spolno prenosivim infekcijama.
Raniji ili sadašnji odnosi s muškarcima također mogu biti dio anamneze. Probir na spolno prenosive infekcije i rak vrata maternice treba provoditi prema individualnom riziku i važećim preporukama.
Najvažnija poruka
Bakterijska vaginoza češća je među ženama koje imaju spolne odnose sa ženama, a partnerice često dijele slične vaginalne bakterije. To podupire ulogu spolnog prijenosa, ali rutinsko liječenje partnerice bez simptoma i potvrđene dijagnoze još nema dovoljno dokaza.
Kada se javiti ginekologu?
Promijenjen iscjedak, neugodan miris, pečenje ili povratak simptoma nakon liječenja zahtijevaju pregled i potvrdu dijagnoze. Slične simptome mogu uzrokovati kandidijaza, trihomonijaza, cervicitis i druge infekcije koje zahtijevaju drukčije liječenje.
Kod ponavljajuće bakterijske vaginoze korisno je razgovarati o simptomima i nalazima partnerice, spolnim praksama, uporabi pomagala i mogućim povezanim infekcijama. Razgovor treba biti otvoren, medicinski precizan i bez stigmatizacije.
Autor
Ovaj tekst informativnog je karaktera i ne zamjenjuje individualni liječnički pregled, mikrobiološku dijagnostiku ni osobni savjet liječnika. Partnericu ne treba samoinicijativno liječiti antibioticima bez procjene i potvrđene indikacije.
Bakterijska vaginoza povezana je s kasnim pobačajem i prijevremenim porodom. Simptomatske trudnice treba pregledati i liječiti.
Liječenje bakterijske vaginoze u trudnoći klindamicinom može produljiti trudnoću i poboljšati ishode novorođenčadi.
Psihosocijalni stres povezan je s većim rizikom bakterijske vaginoze, ali smanjenje stresa ne zamjenjuje dijagnostiku i liječenje.
Bakterijska vaginoza povezana je s većim rizikom za HIV, HPV i spolno prenosive infekcije. Nova istraživanja otkrivaju ulogu vaginalne mikrobiote.