Hormonska kontracepcija

Hormonska kontracepcija, jetra i zgrušavanje krvi

Author

Tim Poliklinike Harni

Date Published

Ginekologija · Kontracepcija

Hormonska kontracepcija, jetra i zgrušavanje krvi

Hormonska kontracepcija jedna je od najsigurnijih i najistraženijih metoda sprječavanja neželjene trudnoće. Istodobno, upravo zbog djelovanja estrogena i gestagena često se postavljaju pitanja o njezinoj sigurnosti, osobito vezano uz bolesti jetre i rizik nastanka tromboze. Suvremene smjernice pokazuju da je većina zdravih žena izvrsni kandidat za hormonsku kontracepciju, dok je kod žena s određenim bolestima potreban individualan odabir metode.

Najvažnija poruka

Najveći broj žena može sigurno koristiti hormonsku kontracepciju. Današnje kombinirane pilule, vaginalni prsten i hormonski flaster sadrže višestruko manje doze estrogena nego preparati prije tridesetak godina. Ozbiljne komplikacije, poput tromboze ili bolesti jetre, rijetke su i gotovo uvijek se javljaju kod žena koje već imaju poznate čimbenike rizika.

Zbog toga se prije propisivanja hormonske kontracepcije procjenjuju dob, pušenje, indeks tjelesne mase, krvni tlak, osobna i obiteljska anamneza tromboze, migrena, bolesti jetre te ostale kronične bolesti. Upravo individualni odabir metode omogućuje da hormonska kontracepcija ostane jedna od najsigurnijih metoda planiranja obitelji.

Zašto hormonska kontracepcija utječe na jetru?

Jetra je glavni organ odgovoran za metabolizam gotovo svih steroidnih hormona, uključujući estrogene i gestagene koji se nalaze u hormonskoj kontracepciji. Nakon apsorpcije lijekova, jetra ih razgrađuje, mijenja njihovu biološku aktivnost i priprema za izlučivanje iz organizma.

Istodobno, jetra proizvodi velik broj bjelančevina koje imaju važnu ulogu u zgrušavanju krvi, transportu hormona, metabolizmu kolesterola i regulaciji žučnih kiselina. Upravo zato hormoni mogu djelomično promijeniti funkciju jetre, dok bolesti jetre mogu promijeniti način na koji organizam obrađuje hormone.

Kod zdrave žene te su promjene vrlo male i nemaju kliničko značenje. Međutim, kod žena koje imaju aktivnu bolest jetre, cirozu, tumore jetre ili kolestazu potrebno je pažljivije odabrati odgovarajuću metodu kontracepcije.

Kako estrogen djeluje na zgrušavanje krvi?

Estrogen djeluje na jetru potičući sintezu pojedinih čimbenika zgrušavanja krvi. Istodobno dolazi do smanjenja aktivnosti prirodnih inhibitora koagulacije, zbog čega se ravnoteža organizma lagano pomiče prema pojačanom zgrušavanju krvi.

Kod većine zdravih žena ta je promjena mala i nema nikakve posljedice. Međutim, ako postoje dodatni čimbenici rizika, primjerice nasljedna trombofilija, pretilost, pušenje ili dugotrajna nepokretnost, ukupni rizik nastanka venske tromboembolije može biti značajno veći.

Važno je naglasiti kako hormonska kontracepcija sama po sebi nije glavni uzrok tromboze. Najčešće se radi o zbroju više čimbenika rizika koji zajedno povećavaju mogućnost nastanka krvnog ugruška.

Koliki je stvarni rizik?

Jedan od najčešćih razloga zbog kojeg žene odustaju od hormonske kontracepcije jest strah od tromboze. Međutim, apsolutni rizik kod zdrave mlade žene ostaje vrlo nizak.

Žene koje ne koriste hormone

Rizik venske tromboembolije iznosi približno 2 slučaja na 10.000 žena godišnje.

Kombinirana hormonska kontracepcija

Rizik raste na približno 5–12 slučajeva na 10.000 žena godišnje, ovisno o vrsti gestagena i individualnim čimbenicima rizika.

Trudnoća

Rizik tromboze tijekom trudnoće veći je nego tijekom uzimanja hormonske kontracepcije.

Nakon poroda

Najveći rizik tromboze javlja se upravo u prvih šest tjedana nakon poroda, višestruko veći nego tijekom uzimanja kombinirane hormonske kontracepcije.

Drugim riječima, pravilno odabrana hormonska kontracepcija u većini slučajeva predstavlja znatno manji zdravstveni rizik od same trudnoće.

Tko ima povećan rizik?

Kod sljedećih žena potrebna je dodatna procjena prije propisivanja estrogena:

  • preboljela duboka venska tromboza ili plućna embolija
  • dokazana nasljedna trombofilija (Leiden, protrombin i dr.)
  • teška pretilost
  • pušenje nakon 35. godine života
  • migrena s aurom
  • teška arterijska hipertenzija
  • aktivna bolest jetre
  • hepatocelularni adenom
  • dekompenzirana ciroza
  • dugotrajna nepokretnost ili planirana velika operacija.

Kod ovih žena često se prednost daje metodama koje ne sadrže estrogen ili potpuno nehormonskim metodama kontracepcije.

Samogestagenska kontracepcija predstavlja sigurniju alternativu

Samogestagenska kontracepcija ne sadrži estrogen te zbog toga gotovo ne povećava rizik venske tromboembolije. Upravo zato predstavlja prvi izbor kod brojnih žena kojima se kombinirana hormonska kontracepcija ne preporučuje.

U ovu skupinu ubrajaju se minipilule, kontracepcijski implantat, hormonska spirala (LNG-IUS) i kontracepcijska injekcija. Osim vrlo visoke učinkovitosti, ove metode mogu biti prikladne tijekom dojenja, kod žena s migrenom s aurom te kod brojnih kroničnih bolesti.

Međutim, ni samogestagenska kontracepcija nije univerzalno rješenje za sve žene. I kod ovih metoda potrebno je procijeniti bolesti jetre, hormonski ovisne tumore i ostala medicinska stanja prije konačnog odabira terapije.

Bolesti jetre i izbor hormonske kontracepcije

Većina žena s urednom funkcijom jetre može sigurno koristiti hormonsku kontracepciju. Međutim, kod aktivnih bolesti jetre ili određenih benignih i zloćudnih tumora jetre potrebno je pažljivo procijeniti korist i rizik svake metode.

Posebnu pozornost zahtijevaju hepatocelularni adenom, dekompenzirana ciroza, aktivni hepatitis s poremećenom funkcijom jetre te kolestaza povezana s trudnoćom ili prethodnom primjenom estrogena. U tim se situacijama kombinirana hormonska kontracepcija koja sadrži estrogen uglavnom ne preporučuje.

Suvremene smjernice razlikuju fokalnu nodularnu hiperplaziju (FNH) od hepatocelularnog adenoma. Za razliku od adenoma, kod FNH-a današnji dokazi ne pokazuju jasnu uzročno-posljedičnu povezanost s primjenom oralne hormonske kontracepcije pa se odluka donosi individualno, uz mišljenje hepatologa i radiologa.

Treba li prije propisivanja pilula napraviti laboratorijske nalaze?

Ovo je jedno od najčešćih pitanja u svakodnevnoj praksi. Današnje WHO i CDC smjernice više ne preporučuju rutinsko određivanje jetrenih enzima, faktora koagulacije ili trombofilije kod svih žena prije početka hormonske kontracepcije.

Najvažniji dio procjene i dalje ostaje kvalitetno uzeta anamneza te mjerenje krvnog tlaka i procjena indeksa tjelesne mase. Laboratorijske pretrage preporučuju se samo kada postoje jasni klinički razlozi ili čimbenici rizika.

Rutinski se preporučuje

  • detaljna osobna anamneza
  • obiteljska anamneza tromboze
  • mjerenje krvnog tlaka
  • procjena BMI-a
  • procjena pušenja i kroničnih bolesti.

Laboratorijske pretrage samo po indikaciji

  • sumnja na trombofiliju
  • aktivna bolest jetre
  • prethodna tromboza
  • neobjašnjeni poremećaji koagulacije
  • ostale specifične bolesti.

Kada odmah prekinuti hormonsku kontracepciju?

Iako su ozbiljne komplikacije rijetke, postoje simptomi koji zahtijevaju hitnu liječničku procjenu i privremeni prekid uzimanja hormonske kontracepcije.

  • iznenadna jaka bol ili oticanje jedne noge
  • nagla otežana disanja ili bol u prsima
  • iznenadan poremećaj govora ili vida
  • nagla jaka glavobolja koja se razlikuje od uobičajenih
  • žutica ili jaka bol pod desnim rebrenim lukom
  • neuobičajeno obilno ili dugotrajno vaginalno krvarenje.

U većini slučajeva navedeni simptomi neće biti posljedica hormonske kontracepcije, ali ih uvijek treba ozbiljno shvatiti i pravodobno obraditi.

Što preporučuju današnje WHO i CDC smjernice?

Suvremeni pristup više se ne temelji na pitanju smije li žena koristiti hormonsku kontracepciju, nego koja je metoda za nju najsigurnija. Upravo zato WHO Medical Eligibility Criteria (MEC) i američke CDC smjernice svako medicinsko stanje razvrstavaju u četiri kategorije.

Kategorija 1

Metoda se može koristiti bez ograničenja.

Kategorija 2

Koristi uglavnom nadmašuju moguće rizike.

Kategorija 3

Rizik je obično veći od koristi pa treba razmotriti druge metode.

Kategorija 4

Metoda se ne smije primijeniti jer predstavlja neprihvatljiv zdravstveni rizik.

Takav individualni pristup omogućuje da gotovo svaka žena pronađe sigurnu i učinkovitu metodu kontracepcije, čak i kada postoje kronične bolesti ili posebni čimbenici rizika.

Praktične preporuke

  • ne prekidajte hormonsku kontracepciju samoinicijativno zbog straha od tromboze;
  • prije propisivanja uvijek obavijestite liječnika o svim kroničnim bolestima i lijekovima koje uzimate;
  • prestanak pušenja jedan je od najvažnijih načina smanjenja rizika;
  • ako se planira velika operacija ili dugotrajna imobilizacija, potrebno je unaprijed razgovarati s liječnikom o privremenom prekidu estrogena;
  • redoviti ginekološki pregledi ostaju važan dio sigurnog korištenja svake metode kontracepcije.

Zaključak

Hormonska kontracepcija danas predstavlja jednu od najbolje istraženih terapija u medicini. Kod većine zdravih žena koristi višestruko nadmašuju moguće rizike, a ozbiljne komplikacije rijetke su i uglavnom se javljaju kod žena koje već imaju poznate čimbenike rizika.

Najvažniji preduvjet sigurnosti nije izbjegavanje hormonske kontracepcije nego pravilan odabir metode. Individualna procjena zdravstvenog stanja, poznavanje suvremenih smjernica i redovita komunikacija između žene i ginekologa omogućuju sigurno korištenje hormonske kontracepcije tijekom cijelog reproduktivnog razdoblja.

Povezane teme

Autorica:
dr. Tatjana Mioč-Pranić
specijalistica ginekologije i opstetricije
Poliklinika Harni

Ovaj tekst služi za informiranje i ne može zamijeniti individualni pregled i savjet liječnika.

Hormonska kontracepcija, jetra i zgrušavanje krvi Saznajte kako hormonska kontracepcija djeluje na jetru i zgrušavanje krvi, kada postoji povećan rizik tromboze te što preporučuju suvremene WHO i CDC smjernice. hormonska kontracepcija jetra i hormonska kontracepcija zgrušavanje krvi tromboza estrogen gestagen samogestagenska kontracepcija sigurnost hormonske kontracepcije WHO MEC ginekolog Zagreb


No image

Uporaba hormonske oralne kontracepcije može dovesti do smanjenja koštane mase i povećati rizik nastanka osteoporoze u kasnijem životu. Znanstvenici navode, djev…