Zašto se ovi nalazi ne smiju tumačiti jednako?

Mikoplazme i ureaplazme pripadaju skupini vrlo malih bakterija bez stanične stijenke. Upravo zbog nedostatka stanične stijenke na njih ne djeluju penicilini, cefalosporini i drugi antibiotici usmjereni na njezinu sintezu.

U ginekološkim nalazima najčešće se navode Mycoplasma genitalium, Mycoplasma hominis, Ureaplasma urealyticum i Ureaplasma parvum. Premda imaju slična imena i mogu biti obuhvaćene istim multiplex PCR panelom, njihovo medicinsko značenje bitno se razlikuje.

Mycoplasma genitalium priznata je spolno prenosiva infekcija. Nasuprot tome, M. hominis i ureaplazme često su prisutne u zdravih spolno aktivnih osoba bez simptoma i bez bolesti.

Nisu sve mikoplazme i ureaplazme iste

Mycoplasma genitalium kao spolno prenosiva infekcija

Mycoplasma genitalium prenosi se spolnim kontaktom i može uzrokovati uretritis u muškaraca te cervicitis u žena. Povezana je i s povećanim rizikom endometritisa i zdjelične upalne bolesti, iako nisu u potpunosti razjašnjene sve dugoročne reproduktivne posljedice.

Infekcija može biti asimptomatska. Ipak, rutinski probir osoba bez simptoma trenutačno se ne preporučuje jer nije dokazano da takav probir smanjuje komplikacije, dok nepotrebno liječenje ubrzava razvoj rezistencije.

Testiranje se razmatra osobito kod perzistentnog ili ponavljanog cervicitisa i uretritisa te u odabranih žena sa zdjeličnom upalnom bolešću, prema dostupnosti validiranoga molekularnog testa.

Kolonizacija s M. hominis i ureaplazmama

Kolonizacija znači da je mikroorganizam prisutan na sluznici, ali nije dokazano da uzrokuje upalu ili simptome. M. hominis, U. urealyticum i osobito U. parvum često se nalaze i u potpuno zdravih osoba.

Njihova učestalost raste nakon početka spolne aktivnosti, ali to ih ne čini klasičnim spolno prenosivim infekcijama. Pozitivan nalaz ne govori kada su stečene, od kojega partnera potječu niti dokazuje nevjeru.

Pokušaj potpunog iskorjenjivanja ovih mikroorganizama često nije ni potreban ni uspješan. Nestanak mikroorganizma nakon antibiotika također nije nužno povezan s povlačenjem simptoma.

Mogu li uzrokovati vaginalni iscjedak ili cervicitis?

Nema odgovarajućih dokaza da M. hominis, U. urealyticum ili U. parvum samostalno uzrokuju upalni vaginitis ili cervicitis u žena. Njihov nalaz često se preklapa s bakterijskom vaginozom, klamidijom, gonorejom, trihomonijazom ili drugim stanjem koje bolje objašnjava simptome.

M. hominis može biti brojnija u vaginalnoj disbiozi, ali nije dovoljno osjetljiv ni specifičan biljeg za dijagnozu bakterijske vaginoze. Zato pozitivan nalaz M. hominis ne zamjenjuje procjenu vaginalnog mikrobioma.

Kod iscjetka, pečenja, neugodna mirisa ili cervicitisa potrebno je dijagnostički tražiti uzroke koji imaju dokazanu povezanost sa simptomima, umjesto automatski liječiti svaki nalaz multiplex PCR panela.

Mikoplazme, ureaplazme i neplodnost

Mycoplasma genitalium povezana je s cervicitisom i PID-om, ali nije dokazana korist rutinskoga probira svih žena u obradi neplodnosti. Testiranje se određuje prema simptomima, anamnezi i kliničkoj procjeni.

Za M. hominis, U. parvum i U. urealyticum nema dovoljno dokaza da u žena uzrokuju PID, salpingitis ili neplodnost. Njihova prisutnost u donjem genitalnom sustavu ne potvrđuje uzlaznu infekciju niti oštećenje jajovoda.

Pozitivan nalaz ureaplazme zato nije objašnjenje neplodnosti sam po sebi. Obrada plodnosti treba obuhvatiti ovulaciju, ovarijsku rezervu, anatomiju maternice, prohodnost jajovoda i muški čimbenik prema individualnoj indikaciji.

Kada se provodi ciljano testiranje?

Indikacije nisu jednake za M. genitalium i ostale urogenitalne mikoplazme.

• Mycoplasma genitalium: testiranje se razmatra kod perzistentnog ili ponavljanog cervicitisa i uretritisa te u odabranim slučajevima PID-a.
• Mycoplasma hominis i Ureaplasma spp.: rutinsko testiranje žena sa simptomima ili bez simptoma ne preporučuje se.
• Vaginalne tegobe: potrebno je procijeniti bakterijsku vaginozu, kandidijazu, trihomonijazu i druge uzroke vaginitisa.
• Cervicitis: prednost imaju testovi na klamidiju, gonoreju, trihomonijazu i prema kliničkoj slici M. genitalium.
• PID: obrada i liječenje ne smiju se odgađati čekanjem pojedinačnog nalaza mikoplazme.

Kako se testiraju mikoplazme i ureaplazme?

Mycoplasma genitalium dokazuje se validiranim NAAT testom. Kada je dostupno, molekularno određivanje mutacija povezanih s rezistencijom na makrolide pomaže u izboru terapije.

Multiplex PCR paneli mogu istodobno prijaviti M. genitalium, M. hominis i ureaplazme. Problem nastaje kada se svi pozitivni rezultati predstave kao jednako važne spolno prenosive infekcije.

Kultura ne može uvijek pouzdano razlikovati U. urealyticum od U. parvum, a komercijalni testovi osjetljivosti nisu svi odgovarajuće validirani. Nalaz zato treba tumačiti prema metodi, vrsti mikroorganizma i kliničkoj indikaciji za testiranje.

Kako se odlučuje o liječenju?

Dokazana Mycoplasma genitalium zahtijeva ciljano liječenje prema aktualnim smjernicama i, kada je dostupno, nalazu rezistencije. Zbog porasta višestruke rezistencije terapiju ne treba određivati nasumce.

Pozitivan nalaz M. hominis ili ureaplazme u žene najčešće ne zahtijeva liječenje. Antibiotik se ne propisuje samo zato što je mikroorganizam naveden na laboratorijskom nalazu.

Razlike u osjetljivosti važne su i među vrstama: M. hominis prirodno je otporna na azitromicin, klaritromicin i eritromicin, dok su svi ovi mikroorganizmi prirodno otporni na peniciline i cefalosporine jer nemaju staničnu stijenku.

Detaljne indikacije, rezistencija, partnerska obrada i kontrola nakon terapije opisane su na stranici Liječenje mikoplazmi i ureaplazmi.

Što nalazi znače u trudnoći?

Ureaplazme i M. hominis u istraživanjima su povezivane s korioamnionitisom, prijevremenim prsnućem plodovih ovoja i prijevremenim porodom. Međutim, povezanost ne dokazuje da kolonizacija donjega genitalnog sustava izravno uzrokuje komplikaciju.

Pozitivan vaginalni ili cervikalni nalaz ne potvrđuje infekciju plodovih ovoja ili amnijske šupljine. Rutinski probir svih trudnica i antibiotsko liječenje asimptomatske kolonizacije nisu dokazano učinkoviti u sprječavanju prijevremenog poroda.

Trudnoća zahtijeva odvojeno razmatranje vrste mikroorganizma, simptoma, opstetričke anamneze i kliničkih znakova infekcije. Više pročitajte u temi Mikoplazme i ureaplazme u trudnoći.

Zašto su važne kod nedonoščadi?

Ureaplazme se mogu dokazati u dišnom sustavu dijela vrlo nezrele nedonoščadi i povezane su s upalom pluća i većim rizikom bronhopulmonalne displazije. Ipak, kolonizacija ne dovodi u svakog djeteta do bolesti, a uzročna uloga i korist liječenja nisu jednaki u svim skupinama novorođenčadi.

Neonatalna dijagnostika i terapija ne određuju se prema majčinu vaginalnom brisu, nego prema gestacijskoj dobi, kliničkom stanju djeteta i ciljanim neonatalnim nalazima.

Ovaj zaseban kontekst obrađen je na stranici Mikoplazme i ureaplazme kod nedonoščadi.