Trudnoća, MPO i mentalno zdravlje

Kad se dugo čekana trudnoća ne osjeća samo kao sreća

Name: Kad se dugo čekana trudnoća ne osjeća samo kao sreća
Creator: Dr. Tatjana Mioč-Pranić

Trudnoća nakon medicinski pomognute oplodnje može istodobno donijeti olakšanje, radost, strah i emocionalnu iscrpljenost. Sam MPO nije potvrđen kao neposredan uzrok depresije, ali iskustvo neplodnosti i liječenja može povećati psihološku ranjivost tijekom trudnoće i nakon poroda.

Nakon godina pokušavanja i liječenja žena može osjećati da u dugo očekivanoj trudnoći mora biti samo sretna. Takvo očekivanje ponekad otežava priznanje tuge, tjeskobe ili emocionalne iscrpljenosti. Ti osjećaji nisu nezahvalnost niti znak da trudnoća nije željena.

Je li depresija doista češća nakon MPO-a?

Starija istraživanja na malom broju žena upućivala su na veću učestalost depresivnih simptoma tijekom trudnoće i nakon poroda. Novija istraživanja daju složeniju sliku: žene nakon IVF-a i ICSI-ja mogu imati više anksioznosti povezane s ishodom trudnoće, ali nije dosljedno potvrđeno da sam način začeća povećava rizik kliničke depresije.

Rezultati se razlikuju ovisno o tome kada je psihološko stanje procijenjeno, kojim je upitnikom mjereno i jesu li uzeti u obzir prethodna depresija, trajanje neplodnosti, gubitci trudnoće, komplikacije, višeplodna trudnoća i socijalna podrška.

Trudnoća ne briše emocionalni trag neplodnosti

Pozitivan test trudnoće može završiti liječenje, ali ne mora odmah ukloniti strah od novog neuspjeha. Nakon ponavljanih negativnih testova, spontanih pobačaja ili neuspjelih transfera neke žene teško stječu osjećaj sigurnosti i trudnoću doživljavaju kao privremenu ili ugroženu.

Česti pregledi, iščekivanje ultrazvučnog nalaza i strah od gubitka mogu održavati pojačanu budnost. Nakon poroda emocionalno opterećenje mogu dodatno povećati iscrpljenost, teškoće dojenja, zdravstveni problemi djeteta i razlika između očekivanog i stvarnog iskustva majčinstva.

Način začeća nije dijagnoza

Većina žena nakon MPO-a neće razviti perinatalnu depresiju. Za procjenu rizika važniji su prethodna depresija ili anksioznost, psihijatrijsko liječenje, raniji gubitci trudnoće, izražen aktualni stres, nedostatak podrške, partnerske teškoće i komplikacije trudnoće ili poroda.

Tko može biti posebno ranjiv?

Prethodne poteškoće

Ranija depresija, anksioznost ili bipolarni poremećaj povećavaju rizik ponovne pojave simptoma.

Gubitci trudnoće

Ponavljani pobačaji i neuspjeli postupci mogu ostaviti strah koji traje i nakon začeća.

Nedostatak podrške

Usamljenost, partnerske teškoće i nerazumijevanje okoline mogu pojačati emocionalno opterećenje.

Komplikacije trudnoće

Krvarenje, hospitalizacija, prijevremeni porod ili bolest djeteta dodatno povećavaju stres.

Probir nije isto što i dijagnoza

Suvremena perinatalna skrb uključuje procjenu depresije i anksioznosti na početku trudnoće, ponovno tijekom trudnoće te nakon poroda. Mogu se koristiti standardizirani upitnici, primjerice Edinburška ljestvica postnatalne depresije, ali rezultat probira sam po sebi ne postavlja dijagnozu.

Pozitivan rezultat znači da je potreban razgovor i detaljnija stručna procjena. Pomoć treba ponuditi i ženi koja formalno nema visok rezultat, ali osjeća da teško funkcionira ili da se njezino stanje pogoršava.

„Baby blues” ili postpartalna depresija?

Prolazna plačljivost, osjetljivost i promjene raspoloženja česte su prvih dana nakon poroda. Takav „baby blues” obično počinje ubrzo nakon poroda, blag je i povlači se unutar približno dva tjedna.

Postpartalna depresija traje dulje, izraženija je i ometa svakodnevno funkcioniranje. Može uključivati gubitak interesa i zadovoljstva, osjećaj bezvrijednosti ili krivnje, teško povezivanje s djetetom, snažnu tjeskobu, beznađe te poremećaje spavanja koji nisu objašnjeni samo brigom o djetetu.

Najvažnija poruka

Dugo očekivana trudnoća ne štiti od depresije i žena ne mora osjećati samo radost. Trajna tuga, gubitak interesa, jaka tjeskoba, beznađe ili teškoće svakodnevnog funkcioniranja razlog su za razgovor s liječnikom. Što se poteškoće ranije prepoznaju, to je veća mogućnost pravodobne i učinkovite pomoći.

Kada pomoć ne treba odgađati

Ako simptomi traju dulje od dva tjedna, pogoršavaju se ili otežavaju spavanje, prehranu, brigu o sebi ili djetetu, potrebno je javiti se ginekologu, liječniku obiteljske medicine, psihologu ili psihijatru. Perinatalna depresija i anksioznost mogu se liječiti psihoterapijom, lijekovima ili njihovom kombinacijom, ovisno o težini simptoma.

Misli o samoozljeđivanju, samoubojstvu ili ozljeđivanju djeteta, gubitak dodira sa stvarnošću, halucinacije, teška zbunjenost ili izrazito neobično ponašanje zahtijevaju hitnu medicinsku pomoć i poziv na broj 112.

Autor

Dr. Tatjana Mioč-Pranić, specijalistica ginekologije i opstetricije, Poliklinika Harni | Zagreb

Stručni sadržaji Poliklinike Harni pripremaju se s ciljem jasnog, odgovornog i pacijenticama razumljivog informiranja o ginekološkom i reproduktivnom zdravlju.

Informacije u članku služe zdravstvenom informiranju i ne mogu zamijeniti individualnu procjenu ni savjet liječnika, psihologa ili psihijatra. U slučaju misli o samoozljeđivanju, samoubojstvu ili ozljeđivanju djeteta, psihotičnih simptoma ili neposredne opasnosti potrebno je odmah zatražiti hitnu pomoć.